Umjetnost

Jasenko Dostović, slikar koji je na platna pretočio ljubav prema Drini i Neretvi

Objavljeno: 22.09.2019. u 08:45

Prvi džeparac od prodatih slika zaradio je još u 7. razredu osnovne škole, kada počinje učestvovati i na većem broju zajedničkih, ali i organizovati samostalne izložbe

Vlasnik ateljea u Goraždu

FOTO: ANADOLIJA

Dok je kao bosonogi dječak trčkarao po obalama Neretve i kamenim mostarskim kaldrmama, pažnju Mostarca Jasenka Dostovića često su privlačile umjetničke galerije i njihovi sadržaji. Uživao je gledajući starije kako slikaju kraj Starog mosta, pa je i on s njima veoma rano počeo. Njegov talenat brzo je privukao pažnju.

- Kad sam mali bio crtao sam likove, kauboje, svašta nešta. Narod se čudio, a meni je još čudnije bilo što se oni okupljaju oko mene. U ono vrijeme što je bilo popularno to se i crtalo. Popularni igrači, Marić, Bajević, sve sam ja to znao uraditi i njima je to bilo čudno - rekao je Dostović.

Dječak slikar znanje i vještine u različitim slikarskim tehnikama usavršio je u jednoj privatnoj umjetničkoj galeriji. Prvi džeparac od prodatih slika zaradio je još u 7. razredu osnovne škole, kada počinje učestvovati i na većem broju zajedničkih, ali i organizovati samostalne izložbe. Kaže da je sve do rata slikarstvo za njega bilo hobi, ali nakon odlaska u Njemačku 1992. godine, zajedno sa hiljadama prognanika iz BiH, sve je postalo mnogo ozbiljnije.

U Dizeldorfu je radio u fabrici za umjetničke slike i ramove ručne izrade, usavršio korištenje novih tehnika i radio na inovacijama ramova i slika velikih formata za poznate objekte u Njemačkoj, te u gradu Neus otvorio vlastiti atelje – galeriju. I baš onako kako je dječaka iz mostarske Cernice ispunila i afirmisala ljubav prema kistu, platnu i bojama, druga vrsta ljubavi dala mu je snagu da ponovo promijeni adresu, umjesto njemačke ponovo dobije bosansku, ali i da topli Mostar zamijeni nešto svježijim Goraždem, a hladnu Neretvu još hladnijom Drinom.

- Upoznao sam lijepu djevojku. Tako, i ona isto ima afiniteta za kreacije, cvijeće i slike i tako smo imali zajednički jezik. Tako sve je počelo i evo, dvoje djece, radnja, radi se i tako sve - s osmijehom objašnjava Jasenko.

Danas je vlasnik jedinog ateljea u Goraždu. Malu umjetničku radionicu otvorio je prije 13 godina i uspijeva da se nosi sa svim iskušenjima zbog kojih se malo ljudi odlučuje da pokuša živjeti od slikarstva.

- Mi živimo do sad, kako će dalje biti ne znam. Može se. Dobro, nisu vremena kao prije, ali eto ... djeca idu u školu. Znači, treba biti posvećen poslu, ne treba puno zahtijevati pa se radi pomalo, proda se koja slika. Uglavnom, živi se od toga. Ne treba nam ništa - naglašava Jasenko.

Voda i nebo, motivi su koji dominiraju na slikama koje radi. Je li ljepša Neretva ili Drina ne može se odlučiti, jer obje su u njegovom srcu.

- Kažu volim Goražde, a Mostar mi u srcu. Jednostavno čovjek mora da nađe te lijepe stvari u svakom gradu. Mostar pamtim dosta, ali bio sam dijete, mlađi, ali meni je i Goražde lijepo i ovdje sam. I djeca su mi tu odrasla i ne bih mogao nigdje drugo živjeti. Mostar pamtim iz onih prijašnjih vremena. To nije Mostar kakav ja pamtim. To je sad drukčije, drugi ljudi, drugo sve - priča nam Jasenko Dostović.

Skromni umjetnik, koji nerado priča o vlastitim uspjesima – a ogroman je uspjeh u ovakvom ambijentu u umjetnosti pronalaziti egzistenciju – skroman je i prilikom određivanja cijena prelijepim slikama iz svoje galerije. Otkriva nam da je najskuplju sliku prodao u Njemačkoj.

- Oko 5.000 maraka sam sliku prodao. Nisam je ja prodao, kolega je prodao, a ja sam je radio. Mi smo zajedno radili jednu zubnu ordinaciju i trebalo je da se uradi slika na zidu, u čekaonici. Trebalo je uraditi neki vrt, slika je bila iz kataloga. Ja sam je uradio i rekoh, hajde vidi tamo, mislio sam hajde 1.000 maraka. Kaže 5.000. umalo ne padoh s merdevina - prisjeća se Dostović.

Zahvalan je ljudima koji vole slike i umjetnost, koji su sačuvali navike da dođu i pogledaju izložbu ili pozorišnu predstavu, posebno onima koji kupe sliku, zbog kojih i opstaje od 2007. godine kada je otvorio atelje – galeriju. S druge strane, tužan je što veliki broj mladih, talentovanih umjetnika radi neke druge poslove kako bi obezbijedio uslove za normalan život. Vrijeme kada ne radi provodi sa suprugom i djecom, u Goraždu ili u vikendici nedaleko od grada, a voli i kuhati, prošetati s rajom i obavezno zastati kraj rijeke i gledati u njene brzake.

Izvor:   Anadolija

Faktor pratite putem aplikacija za Android. Pratite nas i na društvenim mrežama Facebook i Twitter. Zabranjeno je prenošenje sadržaja bez odobrenja redakcije. Kontaktirajte nas na [email protected]

Vezani članci

Iz kategorije