Pored udaljenog puta u sjevernoj oblasti Černihiv u Ukrajini, Mikola je ekipi CNN-a pokazao neobilježeni grob u kojem su on i njegova dva brata sahranjeni tri i po sedmice nakon početka rata, na zemlji koju su zauzele ruske snage. Sva trojica su bila upucana, on je jedini preživio, piše CNN.

Do 18. marta život porodice Kulichenko nije se mnogo promijenio iako su Rusi zauzeli njihovo selo Dovžik. Kada je ruska kolona bombardovana, ruski vojnici su se raširili po selu u potrazi za odgovornima. Stigli su u drvenu kuću u kojoj je Mykola živio sa svoja dva brata, Jevhenom i Dmitrom, zajedno s njihovom sestrom Irynom, koja tog dana nije bila kod kuće.

Tri vojnika rekla su braći da kleknu u dvorištu dok oni pretražuju kuću tražeći bilo šta što bi ih povezivalo sa bombardovanim konvojem, rekao je Mykola. Kada su pronašli vojne medalje koje je posjedovao njihov djed i vojnu torbu tridesetogodišnjeg Jevhena, koji je bio padobranac, ruski vojnici su bili uvjereni da porodica nešto krije.

Mikola, Jevhen i Dmitro su odvedeni u podrum gdje su ih ispitivali tri dana, kazao je Mikola, dodavši da se nadao da će ih pustiti, ali se četvrtog dana raspoloženje vojnika promijenilo.

- Tukli su me metalnom šipkom, a cijev pištolja su mi stavili u usta - rekao je.

Zajedno sa svojom braćom, Mikola je mučen sve dok nije izgubio svijest. Kaže da su imali poveze na očima, ruke i noge vezane trakom i da su je peterica ruskih vojnika u vojnom vozilu odvezla na pustu parcelu. Natjerali su ih da kleknu, vezali im oči, dok je pored bila iskopana jama.

Prvo je, kako je rekao, čuo pucanj iza sebe, a 36-godišnji Dmitro, najstariji od trojice, pao je na zemlju. Zatim je osetio Jevhena, najmlađeg, kako dolazi pored njega.

- Mislio sam da sam ja sljedeći - rekao je, ali je metak ušao u Mikolin obraz i izašao pored njegovog desnog uha. Znao je da mu je jedina nada za preživljavanje da se pravi mrtav.

Vojnici su tijela braće nogom bacili u jamu, zatrpali ih zemljom i otišli, kaže Mikola. Ne može reći koliko dugo je živ ležao zakopan, samo da je još vezanih ruku i nogu nekako uspio da se izvuče ispod leša starijeg brata i vrati se u zemlju živih.

- Bilo mi je teško da dišem, pošto je Dima (Dmitro) ležao na meni, ali sam rukama i koljenima uspio da odgurnem starijeg brata na stranu, a onda sam izašao - dodao je.

U mraku je oteturao kroz polja do najbliže kuće, gdje ga je jedna žena primila i brinula o njemu preko noći prije nego što je uspio da se vrati svojoj sestri.

Mikola kaže da je čudo što je preživio. Ožiljci na obrazu i iza uha vidljivi su i danas.

- Imao sam sreće... i sada moram da nastavim da živim. Ovu priču treba da čuju svi, ne samo u Ukrajini, već i širom svijeta jer se ovakve stvari dešavaju, a ovo je samo jedna od milijardu - kazao je Mikola.

Tužilaštvo regije Černihiv sada je otvorilo istragu za ratne zločine. Istražitelji su za CNN potvrdili da su braći bile vezane ruke i noge i da su imali poveze na očima.

21. aprila, mjesec nakon što je Mikola rekao da su njegova braća pogubljena, Dmitro i Jevhen su konačno sahranjeni u grobnici.