Jozić je govorio i o ciljevima kažnjavanja, ali i tome da li se osuđenici zbog komfora u zatvorima brzo vraćaju krivičnim djelima. Osvrnuo se i na plaćanje zatvorske kazne.

U kućnom zatvoru 144 osobe 

- U kazneno-popravnim zavodima ima dovoljno mjesta za sve osuđene osobe. Ukupan smještajni kapacitet je predviđen za 2.260 osuđenih i pritvorenih osoba. Ukupan broj osuđenih i pritvorenih osoba koje se nalaze u zavodima u Federaciji BiH je 1.424, što ukazuje da ima više od 800 slobodnih mjesta za smještaj osuđenih i pritvorenih osoba.

U KPZ-u ZT Zenica gdje se smještaju izvršioci najtežih krivičnih djela ima više od 500 slobodnih mjesta. Zakonom o dopunama krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine uveden je kućni zatvor s elektronskim nadzorom, kao način izvršenja kazne zatvora. Trenutno kaznu kućnog zatvora izdržavaju 144 osuđene osobe - navodi nam Jozić.

Upitali smo koliko se često ljudi odlučuju na ležanje u zatvoru umjesto plaćanja kazne za počinjeno djelo, koliko košta jedan dan u zatvoru.

- U zatvoru se mogu nalaziti samo osuđene osobe kojima je izrečena pravosnažna presuda suda. Upućivanje osuđenih osoba čini nadležni sud na čijem području osuđeni ima prebivalište, odnosno boravište. Zakonom je predviđeno da se kazna do jedne godine može zamijeniti novčanom kaznom. U tom slučaju svaki dan se zamjenjuje sa 100 KM - kaže.

Jesu li zatvori hoteli, teretana, čitanje...

Jozić se osvrnuo i na komentare koji se često mogu čuti u javnosti, od građana, kako su zatvori "hoteli" u kojima zatvorenici imaju sve pogodnosti, teretane, praćenje TV programa, čitanje knjiga, mogućnost i da zarade, pa je konstatacija da se po odsluženju kazne brzo vraćaju krivičnim djelima, a samim tim i u zatvor.

- Osnovna svrha kažnjavanja je sprečavanje počinioca da čini krivična djela i njegov preodgoj i resocijalizacija tokom boravka u zavodu. U sklopu navednog za svakog osuđenika se donosi plan i program postupanja koji sadrži stručno osposobljavanje, određivanje radno-okupacione terapije prema potrebama i sposobnostima osuđenog, intenzitet individualnog rada, stepen uključivanja u kulturne, sportske i druge slobodne aktivnosti - navodi nam Jozić i dodaje:

- Cilj je njihova resocijalizacija kako bi se što bolje integrisali u društvenu zajednicu nakon izlaska iz zatvora. S druge strane, kada ne bi bilo tih planiranih aktivnosti, bila bi ugrožena osnovna ljudska prava osuđenih osoba. Ne smije se izgubiti iz vida činjenica da je osuđenim osobama uskraćena sloboda, odvojenost od porodice kao i izloženost drugim deprivacijama (uskraćivanje) koje su uzrokovane samim boravkom u zavodu.

Angažovanje u pogonima, radionicama 

Upitali smo da li sada postoje mjere da se zatvorenici izvode na javne radove poput kopanja, sjetve, čišćenja gradova.

- Rad osuđenih osoba se u pravilu osigurava u privrednim jedinicama unutar zavoda. U praksi se osuđenici angažuju u raznim pogonima, radionicima, poljoprivrednim ekonomijama, farmama, plastenicima, kao i u uslužnim djelatnostima unutar zavoda - kazao nam je Jozić.