Nema ko se ovih dana nije osvrnuo, kritikovao, procijenio i ocijenio aktuelnu predizbornu kampanju i predstojeće Opće izbore u BiH. Tako je i urednik Milan Šutalo u svojoj emisiji "Argumenti" Naše TV prije dva dana okupio respektabilne sagovornike da govore o političkoj situaciji u BiH i očekivanjima nakon izbora.

Među njima su bili Sanja Vlaisavljević, široj javnosti najpoznatija kao kolumnistica Dnevnog avaza, te književnik Veselin Gatalo, široj javnosti najpoznatiji kao jedan od idejnih tvoraca naoko simpatičnog, ali suštinski besmislenog podizanja spomenika Bruce Leeju u Mostaru.

"Bošnjački nacionalisti" prijete

- Ovi izbori posljednji su pokušaj eutanaziranja političke volje srpskog i hrvatskog naroda od strane većinskog naroda, Bošnjaka – ocijenio je Gatalo odmah na početku emisije.

Upitan hoće li ijedan od vodećih bošnjačkih kandidata za Predsjedništvo imati sluha za položaj Hrvata u BiH, Gatalo je odgovorio kako će za Fahrudina Radončića i Šefika Džaferovića, pa i za Denisa Bećirovića, glasati bošnjački nacionalisti.

- Za Džaferovića će glasati bošnjački nacionalisti, za Radončića oni nacionalisti kojima je bitno privredno jačanje BiH, a za Bećirovića oni koji ni samima sebi, ni drugome, ne žele priznati da jesu bošnjački nacionalisti - smatra Gatalo.

Na pitanje kako gleda na "nastupe radikala Suljagića i Bajrovića iz GS-a koji plaše Bošnjake tvrdnjama kako Čović priprema genocid protiv njih i namjerava ih ograditi žicom", Gatalo kaže:

- Govor mržnje prema Hrvatima i Srbima u Sarajevu se smatra patriotizmom, dok je naziv za Srbe i Hrvate izvan Sarajeva "četnik", odnosno "ustaša". U Sarajevu možete biti Hrvat i Srbin sve dok niste politički Hrvat i politički Srbin.

Da bi se ove opservacije Veselina Gatala mogle uopće razumjeti, nužno je barem donekle poznavati biografiju ove osebujne ličnosti. Gatalo za sebe već godinama tvrdi da je bio mobilisan u Armiju BiH na početku rata 1992. godine, iako neki kažu da se u vojsku dobrovoljno prijavio. Onda je bio bojovnik HVO-a.

- U tom Mostaru svašta se dešavalo. Stvarno. Mislim da je puno stradao. Da je stradao puno više nego Sarajevo, mada se manje priča nego o Sarajevu. I nema ulice u kojoj nije ubijen čovjek. Nema sokaka u kojem nije ubijen čovjek. Meni su lomili nos i rebra, ali nikad nisam bio izbjeglica. Osim nešto kratko kad sam pobjegao u Hrvatsku od mobilizacije – ispričao je jednom prilikom Gatalo, ne precizirajući od koje mobilizacije i koje vojske je "nešto kratko" bježao u Hrvatsku.

Uglavnom, poslije rata Gatalo je bio član SDP-a, pa se onda priklonio SNSD-u. Od tada počinje njegovo "srbovanje", velikodušno nagrađeno vlastitom emisijom koju je dobio na RTRS-u pod nazivom – "Ljudovanje". 

Pored svojih brojnih nezapaženih književnih djela, Gatalo se posebno "proslavio" kolumnom koju je objavio u julu prošle godine na portalu Pogled.ba, uoči kolektivne dženaze žrtvama genocida u Potočarima. Dženazu žrtvama srebreničkog genocida Gatalo je nazvao "komemorativno-kulturno-povijesno-sportsko-umjetničkom manifestacijom s motorijadom", navodeći da je manifestacija te godine dobila "nove zvijezde".

- Jedna od njih je Saša Janković, kandidat za predsjednika Srbije. On je komemorativno-kulturno-povijesno-sportsko-umjetničkoj manifestaciji s motorijadom zvanoj "Srebrenica 2017." i njezinim organizatorima zanimljiv zato što je Srbin. Nije jedini, niti je baš popularno biti Srbin na toj manifestaciji, ali Saša Janković je, usprkos odluci UN-a da zločin u Potočarima ne proglasi genocidom, spreman prihvatiti presudu Haškog suda. Haški sud je onaj s onim čudnim ljudima raznih boja s kućnim ogrtačima i perikama, onaj sud bez statuta i zakonika. Elem, Saša Janković je spreman taj nesumnjiv ratni zločin (jedan od brojnih u BiH, ali jedan od rijetkih bez mrtvih žena i djece) proglasiti genocidom. Saši Jankoviću se pridružio i Čeda Jovanović (isto Srbin iz Srbije), ali mi je kolumna prekratka da iznosim njegove motive i poslovne veze – pisao je prošle godine eminentni pisac i ratni veteran Veselin Gatalo.

No, nije bilo dovoljno to što je genocid nazvao ratnim zločinom, i to po Gatalovom mišljenju, prilično korektnim ratnim zločinom, takoreći izvedenim prema svim pravilima profesije ratnih zločinaca, s obzirom na to da je isti protekao "bez mrtvih žena i djece".

- Mislim da bi trebalo raspisati natječaj/konkurs za Srbina koji će zločin u Srebrenici zvati genocidom. Pa neka se ljudi prijave, da ih ne moraju dovlačiti iz Srbije. Ili Srbina koji će svako malo reći da je Srbija izvršila agresiju na BiH. Možda i Hrvata koji će ponavljati kako su Hrvati, posebno hercegovački, Bože me sačuvaj svijet – poentirao je na kraju svoje čuvene kolumne Gatalo.

U maniru Riste Đoge

- Svašta se, eto, u ovih dvadeset i pet godina reklo i napisalo o ratu u Bosni i Hercegovini, svašta se u posljednjih dvadesetak godina reklo i napisalo o Srebrenici, ali ne pamtim da sam pročitao išta tako dijabolično kao što je Gatalova advokatura srebreničkog genocida, najprije svođenjem na "obični" ratni zločin, "jedan od mnogih", a onda i na "jedan od rijetkih" među njima u kojemu se osobito pazilo na žene i djecu. Uzgred budi rečeno ostavljene na cjedilu od svojih kukavnih muškaraca. Koji ništa bolje stoga nisu valjda ni zaslužili. Naravno da Gatalo to ne misli, jedino što za to nema materijalnih dokaza. Tako nešto, na koncu, ni Risti Đogi nikad nije sišlo s uma. Demon je barem pričao witzeve. Pa ako su Đogini umobolni, zloćudni vicevi po Hauschildu i Dundesu bili barem znak svijesti o zločinu, Gatalova se svijest o zločinu ispostavlja tek kao maligni kafanski vic – reagovao je u svojoj kolumni u Oslobođenju nekoliko dana kasnije Boris Dežulović, neko ko je, za razliku od Gatala, stvarno pisac.

Dakle, kada neko kao što je Veselin Gatalo kritički progovara o govoru mržnje i nacionalistima, to je otprilike isto kao da sad čujete Milorada Dodika kako zagovara unitarnu BiH, jednu i jedinstvenu, svoju domovinu. Jednom riječju - nemoguće.