Američka think-tank organizacija "Institut za istraživanje vanjske politike" objavila je izvještaj pod nazivom "Ruske privatne vojne kompanije: Kontinuitet i evolucija modela".

U tom se izvještaju, kojeg potpisuje autorica Anna Borshchevskaya, ističe da ruske privatne vojne kompanije nisu novina u Rusiji, ali da su pažnju svjetske javnosti privukle u posljednjih nekoliko godina. U tom se kontekstu podsjeća da su "volonterski odredi" iz Rusije 90-ih godina prošlog stoljeća bili angažirani i na prostoru bivše Jugoslavije.

Privatne vojne kompanije su se naročito razvile u periodu vladavine Vladimira Putina, a najpoznatija je "Wagner grupa", čiji je vlasnik Yevgeny Prigozhin, ruski oligarh blizak Kremlju. Međutim, pored "Wagner grupe", aktivno je još mnogo drugih privatnih vojnih kompanija.


Yevgeny Prigozhin

Kako bi se objasnila veza između tih vojnih kompanija i zvanične Moskve, vrijedi podsjetiti na presudu iz juna 2004. godine, kada su dva ruska državljanina osuđena u Kataru zbog ubistva bivšeg čečenskog predsjednika Zelimkhana Yandarbiyeva. Moskva je, naravno, demantirala umiješanost u to ubistvo.

U okviru velikih reformi ruske vojske, 2009. godine je nekoliko jedinica izdvojeno iz vojne obavještajne službe GRU, te su stavljene pod direktnu komandu Nikolaja Makarova. Već naredne godine je Makarov priznao u javnosti da koristi privatne vojne kompanije za "delikatne misije u inostranstvu, kako bi izbjegao poniženje iz 2004. godine", aludirajući na presudu za ubistvo Yandarbiyeva.

Početak Arapskog proljeća i borbe u Libiji i Siriji, povećali su fokus ruskih vojnih stratega na privatne vojne kompanije zbog promjenjive prirode rata. U novembru 2012. godine Putin je javno podržao ideju korištenja privatnih vojnih kompanija.

Početkom 2012. godine je osnovana Komanda snaga za posebne operacije (KCCO), a u martu 2013. godine je Valeriy Gerasimov zvanično najavio formiranje Snaga za posebne operacije (SOF) kao dio Komande snaga za posebne operacije, a koje su odvojene od ostatka ruskih vojnih snaga. Prototip SOF-a, navodi se u izvještaju, bile su jedinice nastale 2009. i 2010. godine.

- Istražujući praksu formiranja, obuke i upotrebe snaga posebnih operacija vodećih država svijeta, rukovodstvo ruskog Ministarstva odbrane je također počelo da ih stvara – kazao je Gerasimov.

Iako su modelirane po uzoru na slične jedinice sa zapada, ruski SOF se angažira isključivo na osnovu ugovora, kao "izvođač radova", a njihove su operacije izvode u tajnosti. Sposobne su sarađivati sa lokalnim vojnim formacijama, ali bez formalnog odobrenja ruskih oružanih snaga. Taj se model nastavio širiti i modificirati u narednim godinama.

Privatna vojna kompanija "Slavonic Corps Limited" je 2013. godine započela operacije u Siriji, dvije godine prije zvanične ruske vojne intervencije iz septembra 2015. godine. Prema ruskim izvorima, ta je kompanija formirana samo za potrebe operacija u Siriji, a iz nje je nastala i "Wagner grupa". Sudeći prema dostupnim informacijama, "Wagner grupa" je nastala nakon zahtjeva sirijske vlade "Moran Security grupi" za ispomoć u pokušaju vraćanja naftne i gasne infrastrukture od takozvane Islamske države.

Pri aneksiji Krima i toko borbi na istoku Ukrajine, Moskva je počela koristiti Ukrajinu kao "trening centar" za SOF, privatne vojne kompanije i druge paravojne formacije. "Wagner grupa" se aktivirala u Ukrajini u ljeto 2014. godine, a ruski i zapadni analitičari ocjenjuju da su SOF i "Wagner grupa" imali ključnu ulogu u aneksiji Krima.

"Wagner grupa" je formalno osnovana početkom ljeta 2014. godine, nakon aneksije Krima, a postoje dokazi da je ta privatna vojna kompanija djelovala u Ukrajini, a naročito u Donbasu, u maju 2014. godine. SOF je istovremeno obavljao "glavne operativne zadatke" na Krimu, a Putin je kazao da su njihovi članovi "tačno, odlučno i profesionalno osiguravali uvjete za slobodno iskazivanje volje stanovnika Krima".

- I druge paravojne snage igrale su veliku ulogu u aneksiji. Te grupe su uključivale formacije poput Kozaka, motociklističke bande "Noćni vukovi", takozvanih "cyber-ratnika", te grupe koje su okupljale bivše afganistanske ratne veterane i druge grupe koje je ruska vlada predstavljala kao nezavisne dobrovoljce, ali koje je ustvari organizirala vlada. Iako su dostupne informacije kontradiktorne i ponekad rijetke, ključna poenta je da su paravojne snage igrale značajnu ulogu u sposobnosti Moskve da anektira Krim. Govoreći nekoliko godina kasnije, 27. februara 2017. godine, na Dan snaga posebnih operacija, Putin je rekao da ruske snage posebnih operacija moraju biti spremne da osiguraju sigurnost ne samo Rusije, već i njenih saveznika – navodi se u izvještaju.

S tim u vezi, vrijedi podsjetiti da su Kozaci, u sastavu u kojem su učestvovali na ukrajinskom ratištu, boravili i u Bosni i Hercegovini, baš kao i Noćni vukovi. Vođi "Noćnih vukova" Aleksandru Zaldastanovu, poznatijem i kao Hirurg, zabranjen ulazak u našu zemlju.

Nakon Krima, ruske privatne vojne kompanije su učestvovale i na sirijskom ratištu. Novinar Fontanke Denis Korotkov je svojevremeno pisao o aktivnostima "Wagner grupe" u Siriji, zbog čega je bio izložen prijetnjama. Tokom 2017. godine je kružio i snimak na kojem se vidi nekoliko muškaraca koji muče i ubijaju sirijskog zarobljenika. Kasnije je utvrđeno da je snimak napravio član "Wagner grupe", a žrtva je identificirana kao Mohammad Taha al Ismail Abdallah, koji je optužen za napuštanje sirijske vojske.

Grupa "Wagner" u svom sastavu, podsjetit ćemo, ima i "srpsku jedinicu", koju je predvodio Davor Savičić, državljanin BiH, koji je bio član i Srpske dobrovoljačke garde, odnosno "Arkanovih tigrova" te JSO-a. Savičić je poznat i pod nadimkom Elvis. Prema dostupnim podacima, povrijeđen je u sukobima u ukrajinskoj regiji Lugansk, a zabilježeno je njegovo učešće i na sirijskom ratištu. Ukrajinska obavještajna služba je u decembru 2017. godine objavila potjernicu za šest srpskih boraca. Radi se o Aleksandru Milovanoviću (26), rodom iz Valjeva, Draganu Mirkoviću (50) iz Šapca, Dušku Lukiću (39) iz Tuzle (BiH), Zoranu Paviću (27) iz Valjeva, Nedi Stojanoviću (45) iz Doboja (BiH) te Davor Savičić (38) iz Banovića (BiH). Ukupno je, prema podacima ukrajinskih vlasti, u toj zemlji na strani proruskih snaga ratovalo oko 300 srpskih vojnika.


Davor Savičić

Ime Davora Savičića se spominje u kontekstu eksplozije u crnogorskom mjestu Berane 2001. godine, u kojoj je poginulo šest osoba. Savičić je prvostepenom presudom osuđen na maksimalnu zatvorsku kaznu, ali je u drugostepenom postupku oslobođen krivice.

Ruske privatne vojne kompanije, kako je to ranije navedeno, učestvovale su na sirijskom ratištu prije zvanične ruske vojne intervencije, s ciljem očuvanja Bashara al-Assada na vlasti. Te su vojne formacije iz Rusije dospjele u fokus svjetske javnosti nakon sukoba "Wagner grupe" i američke vojske u Siriji.

Sedmog i osmog februara 2018. nekoliko stotina snaga podržanih od Assada, koje uključuju i pripadnike "Wagner grupe" prekršili su sporazum o prekidu sukoba u Siriji između SAD-a i Rusije iz 2015. godine prelaskom rijeke Eufrat i pokušajem zauzimanja rafinerije nafte u blizini Deir Ezzora, grada na istoku Sirije. Ti su borci koristili rusko naoružanje za napad na kurdski opozicioni štab kojeg podržava SAD. Američke snage prvo su odgovorile na vatru, što nije zaustavilo napade. Američke snage nisu imale izbor nego da pozovu zračne snage. Oni su u kontinuitetu komunicirali s Moskvom prije, tokom i nakon napada. Prema tadašnjem izvještaju Pentagona i medija, između 200 i 300 boraca poginulo je od posljedica napada, većinom iz "Wagner grupe". Moskva je najprije negirala bilo kakvu rusku uključenost, a onda je umanjila broj smrtnih slučajeva, vjerovatno za potrebe domaće javnosti.

Osnivanje vojnih formacija koje nisu lojalne državi, već pojedincima, postala je praksa u Rusiji. Zbog straha od protesta, Putin je u aprilu 2016. godine dekretom osnovao Nacionalnu gardu "Natsgvardia", koja je odgovarala direktno Putinu i na čijem je čelu Viktor Zolotov, bivši Putinov šef službe sigurnosti. Zvanično je zadatak Nacionalne garde očuvanje sigurnosti granice i borba protiv organiziranog kriminala, a u stvarnosti je ta jedinica lojalna predsjedniku i reagira svaki put kada Putin osjeti opasnost po njegov režim.

Nakon Sirije, izvještaji govore o ulozi ruskih privatnih vojnih kompanija u Libiji, Venecueli, Kubi, Centralnoafričkoj Republici, Sudanu, te u desecima drugih zemalja u Africi. S druge strane, u Moskvi baš nisu raspoloženi da govore o njihovoj ulozi. U septembru 2018. godine je Putin potpisao zakon kojim se informacije o saradnicima ruske vanjske obavještajne službe proglašavaju za državnu tajnu.

- Ukoliko privatne vojne kompanije ne krše ruske zakone, mogu zastupati svoje poslovne interese bilo gdje u svijetu – kazao je Putin u decembru 2018. godine.

Zatim je priznao prisustvo ruske vojne kompanije u Siriji u junu 2019. godine, ali je odbacio njihovu povezanost sa državom. Međutim, prema izvještajima "Proekt Medije" iz 2019. godine, aktivnosti "Wagner grupe" u Libiji su "u najmanju ruku koordinirane sa vojnim i političkim vrhom Rusije".

Ruske privatne vojne kompanije igraju važnu ulogu u Libiji, gdje je Moskva izgradila veze s vladom u Tripoliju koju podržavaju Ujedinjene nacije, ali i sa generalom Khalifom Haftarom, vladinim protivnikom koji kontrolira istočni dio Libije. Ipak, Moskva je uvijek "naginjala" bliže Haftaru, američkom državljaninu koji je mnogo vremena proveo u SSSR-u za vrijeme hladnog rata. Iako je Haftar protivnik islamističkih skupina, nerijetko je blisko sarađivao sa njima, kao što to, navodi se u izvještaju, radi i Putin, ukoliko je to u skladu sa njegovim planovima.

Ruske privatne vojne kompanije sarađuju sa Haftarom, ali ga istovremeno i kritiziraju. Osnovno pitanje u tom odnosu je da li bi Haftar dugoročno ostao lojalan Moskvi, s obzirom na to da se odbija odreći američkog državljanstva, te pregovara sa evropskim i arapskim državama. U nedavnom intervjuu s ruskom aktivisticom Evgenijom Chirikovom, libijski aktivista je potvrdio da je učešće "Wagner grupe" u Libiji daleko veće nego što ruska vlada priznaje, i da se bore na strani Haftara. Međutim, istovremeno podržavaju i Ghaddafijevog sina Saifa al-Islama, koji je Haftarov protivnik.

Dostupne informacije sugeriraju da regruti ruskih privatnih vojnih kompanija dolaze iz svih sfera života, ali se uglavnom radi o bivšim vojnicima. Jedan od njih je izjavio da su uposlenici tih kompanija osobe koje "sve svoje probleme rješavaju povlačenjem obarača", te da se radi o osobama koje "ne mogu živjeti bez ratovanja".

Yevgeniy Shabayev, vođa jedne kompanije, pojašnjava da je glavni razlog pristupanja kompanijama "izostanak života", odnosno neposjedovanje društvenih i ekonomskih pretpostavki za normalan život. Dalje je objasnio da su mnogi regruti, uključujući i ruske državljane, bili u zatvorima u Donetsku i Lukhansku i više od tri godine, te bez pravne zaštite. U takvim situacijama, kada regruteri ponude izbor između ostanka u zatvoru i odlaska na ratišta i zarađivanja novca, izbor je, tvrdi, jednostavan.

Krajem 2017. godine su u Rusiji započele rasprave o legaliziranju privatnih vojnih kompanija, što podržavaju i neki istaknuti zvaničnici. Ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov je u januaru 2018. godine kazao da se praksa korištenja privatnih vojnih kompanija širi u svijetu, te je istaknuo potrebu uspostavljanja pravnog okvira na način da ruski državljani u privatnim kompanijama dobiju zaštitu. Nedugo kasnije, predsjedavajući Odbora za odbranu Dume Vladimir Sharmanov je izjavio da je taj odbor spreman raditi na legaliziranju statusa privatnih vojnih kompanija. Zamjenik predsjednika Dume Mikhail Emelyanov izjavio je za Rambler.ru da je nacrt zakona već spreman, te da "iskustva iz Sirije pokazuju da postoji potreba za takvim vojnim kompanijama".