Slika doista neviđena u Međugorju od 1981. godine otkako se po svijetu pronio glas da se u tom hercegovačkom mjestu ukazuje Gospa. Ono što nisu uspjele komunističke vlasti osamdesetih godina i rat devedesetih uspio je famozni koronavirus, koji je rastjerao hodočasnike i posjetitelje ovoga bosanskohercegovačkog mjesta, piše Slobodna Dalmacija.

Gospino svetište je potpuno prazno, masovno se otkazuju dolasci, a zbog straha od koronavirusa otkazan je i skup turističkih vodiča iz čitavog svijeta. U ispovjedaonicama uz crkvu, ispred kojih su uvijek bili dugi redovi, sada nigdje nikoga. Tek jedan svećenik koji čeka vjernike. Kaže da se ne boji koronavirusa i da ljudi dolaze u Međugorje, samo da je manje Italijana sa sjevera. Na večernjim misama se okupi nešto hodočasnika, govori i ljubazno upućuje novinare u obližnji informativni ured, za sve potrebne informacije.

- Uz Božiju pomoć ne bojimo se tog koronavirusa. Vrijeme je korizme i posta, pripreme za Uskrs. Sve će to proći - kaže svećenik.

I ostali stanovnici Međugorja slično razmišljaju. Nerado razgovaraju o koronavirusu.

- Ma o čemu pričate, triba imati vjere. U crkvi je vazda bila blagoslovljena voda i rukom se pružao mir. Kome to sada smeta. Ja vjerujem u Boga i Gospu, svaki dan molim krunicu i ne bojim se toga virusa - govori jedna starija Međugorka na ulazu u crkvu svetog Jakova.

A na platou iza crkve na kojem je i po nekoliko hiljada vjernika slušalo misu novinari su sreli doslovno desetak ljudi, jednu porodicu s malom djecom iz Slovačke, stariji bračni par iz Poljske, i dvoje, troje Italijana, koji nisu baš bili razgovorljivi. Ipak, stariji gospodin Karlo, otkrio je da je iz Loreta te da u njegovom gradu nema koronavirusa.

- Taj virus je na sjeveru oko Milana, nema ga kod nas, ali ljudi se boje - veli Karlo držeći u ruci bolesnu pticu kojoj želi pomoći da preživi.

Pokazao je i krunicu koju svakodnevno moli da se zaustavi opaki virus i da Međugorje opet bude puno Italijana. On kao i Antonio iz Napulja, koji je među rijetkim Italijanima danas u Međugorju, samo to priželjkuju.

- Stalno o tome gledamo na televiziji pa se niko ne usudi ići preko granice - pojašnjava Antonio, koji u Međugorju ostaje desetak dana.

I dok rijetki Italijani mole da međugorska Gospa zaustavi koronu, lokalni ugostitelji i trgovci zbrajaju velike gubitke zbog izostanka hodočasnika.

- Ništa nas ne pitajte. Ovo je užas. Nije ovako bilo ni za vrijeme rata. Kada je bio najžešći rat u BiH dolazili su nam hodočasnici, a danas nema nikoga - govori jedan međugorski ugostitelj, vidno ogorčen "pompom" koja se digla oko koronavirusa. Misli da u svemu tome ima dosta neistina i da je nekome u cilju širiti lažnu propagandu.

- Pa ljudi moji umire se i od gripe, a o tome niko ništa ne govori - ogorčen je ovaj međugorski ugostitelj, koji će ako se ovako nastavi uskoro morati zatvoriti svoj restoran jer neće imati za koga raditi.

Ovdašnji ugostitelji svoje kafiće, restorane i pizzerije su otvarali za potrebe turista, jer što se tiče domaćih ljudi dosta im je i jedan kafić i jedna pizzerija, ostali mogu slobodno ključ u bravu. Slično razmišljaju i vlasnici apartmana koji su po Međugorju posljednjih godina nicali kao gljive poslije kiše. Ipak, nadaju se da nije sve izgubljeno za ovu sezonu. Očekuju goste iz Italije, barem one s juga gdje još nema epidemije koronavirusa, oko 18. marta kada je godišnje Gospino ukazanje vidjelici Mirjani. Ali kako sada stvari stoje, situacija nije nimalo blistava.