Uvijek treba imati na umu da Čović često daje ovakve izjave, kojima sondira teren i provjerava gdje je crvena linija do koje može ići.

VEZANI TEKST - Čović: Schmidt treba poništiti sve odluke visokih predstavnika, od prvog do posljednjeg

Zamjenik ministra za ljudska prava i izbjeglice Bosne i Hercegovine i profesor Pravnog fakulteta Univerziteta u Tuzli Dževad Mahmutović kaže kako ne zna na koje je to odluke mislio Čović, ali da vjeruje kako je njegov zahtjev usklađen i predstavlja podršku Miloradu Dodiku i njegovoj ideji vraćanja na "izvorni Dejton".

- I jedan i drugi trebaju znati da je ovo što sada imamo "izvorni Dejton". Tvorci Dejtonskog mirovnog sporazuma su bili svjesni da ovaj sporazum nije idealan i nije dovoljno dobar za razvoj i funkcionisanje moderne i demokratske države, te su u tom smislu predvidjeli niz mehanizama kojima se nakon uspostave mira krenulo ka jačanju BiH i njenih institucija. Prije svega tu mislim na procedure koje institucijama BiH omogućavaju da rade na jačanju države BiH, a potom i na visokog predstavnika koji prema Aneksu X i stavovima Ustavnog suda BiH supstituira bosanskohercegovačke institucije kada one nisu u stanju da provedu neku od procedura koja je važna za provođenje osnovnih ciljeva Dejtonskog sporazuma.

Dakle, ono što je potpisano 1995. godine kao Sporazum i sve što je rezultat parlamentarne aktivnosti koja je nakon toga uslijedila, što je rezultat djelovanja OHR-a, Ustavnog suda BiH, Evropskog suda za ljudska prava i drugo predstavlja "izvorni Dejton" – pojašnjava Mahmutović za Faktor.

Mahmutović "sugeriše gospodinu Čoviću i njegovim savjetnicima da su prije ovakve izjave trebali proučiti u kakvom su statusu odluke OHR-a".

- Velika većina njih je, naročito onih koje su sadržavale zakonska rješenja, nakon što ih je donio visoki predstavnik prošla kroz parlamentarnu proceduru i usvojena u identičnom tekstu, pa možda kasnije i mijenjana od nadležnih organa BiH, te su na taj način one postale odluke organa BiH, a ovim postupcima su odluke visokog predstavnika koje su se odnosile na njih prestale da važe. Veliki dio njih je imao jednokratan učinak i one više ne egzistiraju. Mali je broj onih kojima bi se postigao efekat i kada bi visoki predstavnik donio traženu odluku, što naravno nije moguće i predstavljalo bi kraj mandata Ureda visokog predstavnika – zaključuje Mahmutović.