Srijeda, 19.02.2020.

Pomoć volontera

Migranti u nehumanim uvjetima na Autobuskoj stanici u Tuzli čekaju nastavak puta

FOTO: Anadolija

Mohammed Hassan iz Pakistana već mjesec dana je na stanici u Tuzli

Improvizovani šatori, jedan do drugog, poredani su na Autobuskoj stanici u Tuzli, na sjeveroistoku Bosne i Hercegovine. U njima mjesecima borave migranti iz različitih dijelova svijeta. Ljudi koji su tu samo privremeno i koji žele nastaviti put prema nekoj drugoj zemlji, uglavnom Njemačkoj, Italiji, Belgiji... Prešli su dug put iz Afganistana, Maroka, Alžira, Pakistana i drugih zemalja. Neki putuju godinama i prošli su hiljade kilometara. Trenutno su zaglavljeni u Tuzli.

U ovim hladnim danima, pokušavaju se ugrijati uz vatru koju lože u "šatorskom naselju". Okruženi su prljavštinom, jer nemaju toalete, tuševe i osnovne uslove za život. Sve što im preostaje su volonteri koji im pokušavaju pomoći dok čekaju proljeće.

Mohammed Hassan iz Pakistana već mjesec dana je na stanici u Tuzli.

- Teško je ovdje, ima mnogo problema, ali daju nam hranu i odjeću. I mi smo ljudi i potrebni su nam uslovi za život dostojni čovjeka. Trenutno nemam planove za dalje, gdje otići - ispričao je Hassan.

Ovaj Pakistanac trenutno samo želi da preživi zimu i hladne dane i noći.

- Pakistan sam napustio prije godinu dana. Jedno vrijeme sam živio u Turskoj, zatim u Grčkoj, a onda Makedonija, Srbija pa sad sam ovdje - izjavio je Hassan.

Na stanici u Tuzli već mjesec dana je i Mohammed Amin iz Maroka.

- Život želim nastaviti u Njmeačkoj, Italiji, Belgiji i možda Engleskoj. Bilo kojoj od tih zemalja. U BiH ne želim nikako ostati. Vidite gdje smo. Zar mislite da neko želi ostati ovdje? Ovdje je jako loša situacija. Samo želim nastaviti put. Tu ću možda biti još mjesec dana - poručio je Amin.

Uslovi na stanici u Tuzli nisu ni za životinje

Senad Pirić, novinar i već dvije godine volonter na Autobuskoj stanici u Tuzli, svakodnevno je s migrantima kojima pokušava pomoći i olakšati njihov put prema nekim drugim evropskim zemljama.

- Svaki dan sam ovdje. S njima pijem kafu, saslušam sve njihove probleme. Pomognemo gdje možemo. Vrlo važna i mislim najveća podrška jeste taj psiho-socijalni rad s njima. Naši volonteri se druže s njima, vodimo ih na kafu, koncert i nastojimo da na jedan način senzibiliramo zajednicu, da ljudi vide da su to ljudi kao što smo i mi, sa svim manama i vrlinama - ispričao je Pirić za Anadoliju.

Smatra da je jako teško dati tačan podatak o broju migranata na stanici i na području Grada Tuzle.

- Prema spiskovima, kada dijelimo hranu, ovdje se nalazi do 200 ljudi iako mislim da ih ima više, jer ne borave svi na Autobuskoj stanici, ima ih i u napuštenim zgradama, kućama, parkovima... Svaki dan dolaze novi, stari se vraćaju... Ti ljudi su zaglavljeni u BiH i traže samo sigurno mjesto - rekao je Pirić.

Kako je kazao, 18 mjeseci od vlasti traže pomoć, pokretali su i neke inicijative, ali do sada nisu našli rješenje.

- Sistem ignoriše ovaj problem. Onda smo se mi okrenuli sami sebi i nevladinim organizacijama. U sklopu naših aktivnosti, prije pet-šest mjeseci, pokrenuli smo 'Free shop'. To nam je vrlo značajna aktivnost, jer građani Tuzle, Tuzlanskog kantona i šire pokazuju veliku solidarnost, donose nam stvari, obuću, odjeću i potrepštine za higijenu - pojasnio je Pirić navodeći da u shopu mogu dobiti sve što im je potrebno.

Prije nekih mjesec dana, do "Free shopa", otvorili su i improvizovanu ambulantu.

- Tu se pruža prva pomoć. Imamo jednog ljekara koji dolazi nekoliko puta sedmično. Sve je neka improvizacija, ali nekako uspijevamo da pružimo ono najosnovnije. Da nema nas, ovdje bi prvenstveno bila humanitarna katastrofa, a nakon toga i sigurnosna, jer zamislite da 200 ljudi nema šta da jede, a to se desilo dan nakon Nove godine. Najveći problem je što ovi ljudi borave vani. Uslovi su nikakvi. Ovo nisu uslovi ni za životinju, a kamoli za čovjeka - poručio je Pirić.

Smatra da im šatori ne pomažu nimalo, jer minusi u BiH i spavanje pod otvorenim nebom, ne idu zajedno.

- I iz takvih situacija se razvijaju i različita psihička stanja. To se dešava, jer su oni ovdje prepušteni sami sebi, bez ikakvog nadzora i kontrole. Nama ovdje samo, od svih institucija, pomaže policija - izjavio je Pirić.

Građani Tuzle, kako je kazao, različito reaguju na migrante i volontere.

- Ima ljudi koji nas podržavaju, koji nas ne podržavaju i onih koji ovaj problem u potpunosti ignorišu. Ima dosta rasizma, diskriminacije... - dodao je Pirić.

Tri obroka dnevno

Jedan od obroka za migrante na stanici u Tuzli obezbjeđuje Međunarodni forum solidarnosti - EMMAUS, a preostala dva Merhamet.

Mirela Ahmetbegović iz MFS-Emmausa izjavila je za Anadoliju da su tu svakodnevno, uključujući i vikend.

- Tu smo od početka oktobra, mada smo se i prije uključivali s vremena na vrijeme, kada je bilo manje ljudi na stanici. Međutim, od oktobra smo svakodnevno tu s podjelom obroka. Dokle god bude potrebe, mi smo tu. Pored hrane, imamo i medicinski tim koji radi intervencije prve pomoći. Organizujemo i tuširanje za grupe migranata u prostorijama Baptističke crkve u Tuzli - pojasnila je Ahmetbegović.

Dodala je da svakodnevno dijele između 150 i 200 obroka.

Tokom boravke ekipe Anadolije na stanicu je stigla Amra Šaljo. Ona je dovezla pomoć od žena iz Gradačca.

- Ovo je prvi put da uručujemo pomoć ovog tipa. Tu je sve ono što je potrebno u ovim hladnim danima - posteljine, džemperi, obuća... Tu je nešto i novčane pomoći. To je tek početak. Pomoć su sakupile žene s područja općine Gradačac. Svako ovaj problem doživljava na svoj način. Ljudski je pomoći ljudima u nevolji - poručila je Šaljo.

Faktor pratite putem aplikacija za Android. Pratite nas i na društvenim mrežama Facebook i Twitter.
Zabranjeno je prenošenje sadržaja bez odobrenja redakcije. Kontaktirajte nas na [email protected].
Vezani tekstovi
Više iz kategorije
Najnovije Najčitanije Na vrh