Vlasti u Kini odvajaju muslimansku djecu od njihovih porodica, vjere i jezika kojim se služe u regiji Xinjiang.

U isto vrijeme dok su stotine hiljada odraslih zatvoreni u divovskim logorima, u toku je brza, velika kampanja za izgradnju internata. Na temelju javno dostupnih dokumenata i desetina intervjua s članovima porodica u inostranstvu, BBC je prikupio neke od najsveobuhvatnijih dosadašnjih dokaza o tome šta se događa s djecom u regiji.

Zapisi pokazuju da je samo u jednom mjestu više od 400 djece izgubilo ne samo jednog, nego oba roditelja u nekom obliku zatvaranja, bilo u logorima ili u zatvoru.

Uz napore da se preobrazi identitet odraslih osoba u Xinjiangu, dokazi upućuju na paralelnu kampanju za sistematsko uklanjanje djece iz okvira njihovih korijena. Kineski strogi nadzor i kontrola u Xinjiangu, gdje se strani novinari prate 24 sata dnevno, onemogućavaju prikupljanje svjedočenja. Ali ona se mogu pronaći i u Turskoj.

U velikoj dvorani u Istanbulu desetine osoba stoje u redu da ispričaju svoje priče, mnogi od njih noseći fotografije djece, a svima nedostaju domovi u Xinjiangu.

- Ne znam ko se brine o njima. Uopće nemamo kontakt - kaže jedna majka, pokazujući fotografiju svoje tri kćerke.

- Čula sam da su odvedeni u sirotište – dodaje druga majka, držeći fotografiju trojice sinova i kćerke i brišući suze.

U 60 odvojenih intervjua, u talasu nakon talasa tjeskobnih, žalosnih svjedočenja, roditelji i drugi rođaci daju detalje o nestanku više od 100 djece u Xinjiangu. Radi se o Ujgurima, članovima najveće, pretežno muslimanske etničke skupine u Xinjiangu koja već dugo ima veze s jezikom i vjerom u Turskoj. Hiljade su došle učiti ili poslovati, posjećivati porodice ili izbjegavati ograničenja kontrole rađanja u Kini i sve veću religijsku represiju.

Ali tokom protekle tri godine našli su se u klopci nakon što je Kina počela pritvarati stotine hiljada Ujgura i drugih manjina u ogromnim logorima. Kineske vlasti kažu da se Ujguri obrazuju u "centrima za strukovno osposobljavanje" kako bi se borili protiv nasilnog vjerskog ekstremizma. Ali dokazi pokazuju da se mnogi drže u zatočeništvu jer su jednostavno prakticirali svoju vjeru.

Za ove Ujgure, povratak u Kinu znači sigurno zatvaranje. Čak su i telefonski kontakti sa porodicom iz inostranstvom opasnost po one Ujgure iz Xinjianga.

Dok je njegova supruga zadržana kod kuće, jedan otac je rekao da se boji da bi neka od njegovih osmero djece sada mogla biti u skrbi kineske države.

- Mislim da su odvedeni u kampove za obrazovanje djece - kaže on.

Novo istraživanje koje je uradio BBC rasvjetljava ono što se zaista događa ovoj djeci i hiljadama drugih.

Dr. Adrian Zenz je njemački istraživač koji je u velikoj mjeri zaslužan za otkrivanje punog opsega kineskih masovnih pritvora odraslih muslimana u Xinjiangu. Na temelju javno dostupnih službenih dokumenata, njegov izvještaj prikazuje sliku proširenih logora u Xinjiangu.

Kampusi su prošireni, izgrađeni su nove spavaonice i kapacitet je povećan. Značajno je da država povećava svoju sposobnost da se brine za veliki broj djece upravo u vrijeme dok gradi logore. I čini se da je usmjeren upravo na iste etničke skupine.

U samo jednoj godini, 2017., ukupan broj djece upisane u vrtiće u Xinjiangu povećao se za više od pola miliona. I ujgurska i druga muslimanska manjinska djeca, pokazuju vladini podaci, čine više od 90 posto tog povećanja. Kao rezultat toga, nivo upisivanja u predškolske ustanove je daleko ispod nacionalnog prosjeka na najviši nivo u Kini.

Samo na jugu grada Xinjianga, području s najvećom koncentracijom ujgurske populacije, vlasti su potrošile oko 1,2 milijardi dolara na izgradnju i modernizaciju dječjih vrtića. Analiza dr. Zenza sugerira da je ovaj građevinski bum podrazumijevao i gradnju velikih količina spavaonica. Čini se da je širenje obrazovnih kapaciteta u Xinjiangu potaknuto istom etničkom pripadnošću poput temelja na kojem su vršena masovna zatvaranja odraslih. I to jasno utječe na gotovo svu ujgursku i drugu manjinsku djecu, bilo da su njihovi roditelji u logorima ili ne.

U aprilu prošle godine, regionalne vlasti premjestile su 2.000 djece iz okolnih sela u još jednu ogromnu srednju školu u okrugu Yecheng.

Gornja slika prikazuje mjesto koje se priprema za dva nova internata u južnom gradu Xinjiangu Yecheng (ili Kargilik na ujgurskom). Također su zabilježene dvije srednje škole, odvojene zajedničkim sportskim terenom, a obje su tri puta veće od nacionalnog prosjeka i izgrađene su u nešto više od godinu dana.

Vladina propaganda hvali vrline internata kao pomoć u "održavanju društvene stabilnosti i mira" sa "školom koja zauzima mjesto roditelja". A dr. Zenz sugerira da postoji dublja svrha.

- Internati pružaju idealan kontekst za održiv kulturni preustroj manjinskih društava - tvrdi on.

Pojedinačni školski propisi opisuju stroge kazne za učenike i nastavnike ako govore u školi bilo šta drugo osim kineskog jezika.

I to se slaže s drugim službenim izjavama koje ukazuju da je Xinjiang već proveo punu poduku kineskog jezika u svim svojim školama.

Govoreći za BBC, Xu Guixiang, visoki dužnosnik Odjela za propagandu u Xinjiangu, poriče da država mora brinuti o velikom broju djece koja su kao rezultat toga ostala bez roditelja.

- Ako su svi članovi porodice poslani na stručno osposobljavanje, tada ta porodica mora imati ozbiljan problem. Nikad nisam vidio takav slučaj - kaže on, smijući se.

Međutim, možda je najznačajniji dio rada dr. Zenza njegov iskaz koji pokazuje da se djeca zarobljenika u velikom broju zaista i usmjeravaju u sistem internata. Postoje detaljni obrasci koje koriste lokalne vlasti za bilježenje situacije djece s roditeljima u stručnom osposobljavanju ili u zatvoru, te za određivanje treba li im centralizirana skrb.

Dr. Zenz je pronašao jedan vladin dokument koji detaljno opisuje različite subvencije koje su dostupne "grupama u potrebi", uključujući i one porodice u kojima su "i muž i žena na stručnom osposobljavanju". Postoji i direktiva koju su izdale gradske vlasti Kašgara koja im nalaže da hitno brinu o potrebama učenika s roditeljima u kampovima.

Škole bi trebale "ojačati psihološko savjetovanje", kaže direktiva, i "ojačati učeničko obrazovanje" - izraz koji pronalazi odjeke u kampovima koji drže roditelje. Jasno je da se učinak masovnih intervencija na djecu sada posmatra kao značajan društveni problem i da se ulaže određeni napor u rješavanje tog problema, iako to nije nešto što vlasti žele objaviti.

Čini se da su neki od relevantnih vladinih dokumenata namjerno skriveni od istražitelja korištenjem nejasnih simbola umjesto izraza "strukovno osposobljavanje". Međutim, u nekim slučajevima, zatvorski logori za odrasle imaju dječje vrtiće koji su izgrađeni u neposrednoj blizini, a prilikom posjete novinari kineskih državnih medija veličali su svoje prednosti. Ovi internati, kažu oni, omogućavaju manjinskoj djeci da nauče "bolje životne navike" i bolju ličnu higijenu nego što bi to činili kod kuće. Neka su djeca počela nazivati ​​svoje učitelje "mamama".

BBC je telefonirao brojnim lokalnim obrazovnim uredima u Xinjiangu kako bi pokušali saznati informacije o službenim politikama u takvim slučajevima. Većina je odbila razgovarati s njima, ali neki su dali kratak uvid u sistem. Pitali su jednu službenicu šta se događa s djecom onih roditelja koji su odvedeni u logore.

- Oni su u internatima. Nudimo smještaj, hranu i odjeću ... a na višem nivou rečeno nam je da se moramo dobro brinuti o njima – odgovorila je.

U dvorani u Istanbulu, dok se priče o slomljenim porodicama vraćaju, dolazi do sirovog očaja i dubokog ogorčenja.

- Hiljade nevine djece odvajaju se od svojih roditelja i mi stalno dajemo svoja svjedočanstva. Zašto svijet šuti kad zna te činjenice? - kaže jedna majka.

Istraživanje pokazuje da se sva djeca u Kinjiangu sada nalaze u školama koje su osigurane "čvrstom izolacijom zatvorenih mjera upravljanja". Mnoge od škola posjeduju nadzorne ssiteme s punim pokrićem, alarmima na perimetru i električnim ogradama od 10.000 Volti, s nekim troškovima za sigurnost škole koji nadmašuju one u kampovima.

Ta je politika utvrđena početkom 2017. godine, u vrijeme kada su se počela dramatično pojačavati zatvaranja. Je li država, pita se Zenz, nastojala spriječiti ujgurske roditelje da nasilno vrate svoju djecu?

- Mislim da su dokazi o sistematskom držanju roditelja i djece pored njih jasan pokazatelj da vlada Xinjiangu pokušava odgojiti novu generaciju odsječenu od izvornih korijena, vjerskih uvjerenja i vlastitog jezika. Vjerujem da dokazi upućuju na ono što moramo nazvati kulturnim genocidom – tvrdi on.