Ujedno, to je nabolji rezultat za BiH u dosadašnjim nastupima na olimpijadama. No, uprkos tome Husić nije bio zadovoljan, poručivši kako osjeća tugu jer niej osvojio medalju.

- Ima malo i sreće, ali više tuge. Malo je falilo da donesem prvu medalju za BiH, ali je ispalo kako je ispalo. Mene je poslije polufinalne borbe malo pala koncentracija, od te borbe nisu sve stvari išle kako treba i u repasažu mi je također koncentracija pala.

Nisam imao pozitivnu tremu, što morate da imate, bez koje se ne može. Previše lagano sam ušao u borbu i tako je bilo. Nisu sudijske odluke utjecale, koliko nekada elektronika zakaže. Ipak, ne mogu ni to kriviti. Sam sam sebe doveo u takvu situaciju. Nisam trebao dozvoliti da primim te neke "glupe" poene.

Možda sam trenutno najbolji, ali uvijek ima taj vrh koji niko nije dotakao. Nije niko osvojio medalju, tako da mi je krivo što ima nešto iznad. Možda sam najbolji u državi, ali u svojoj glavi nisam najbolji - kazao je Husić.

VEZANI TEKST - Nedžad Husić peti na Olimpijskim igrama: Sarajlija ispisao historiju u Tokiju

I njegov trener i otac Haris smatra da su mnogo naučili iz ovog nastupa.

- Težak je osjećaj, prije svega što mi je to dijete, drugo što je to Olimpijada, dođeš tako blizu, napraviš dva dobra koraka i dođeš do trećeg s kojim treba da završiš i ne ide baš onako kako čovjek očekuje. Ali, nadati se se drugi put neće desiti takve stvari.

Moramo se boriti, ne možemo reći da će to samo doći, moramo raditi na tome. Nedžad i ja smo sada uočili neke greške na kojima ćemo raditi i nadamo se da ih nećemo ponavljati ubuduće. U obje borbe za medalju Nedžad nije bio u elementu.

Primjetio sam da ga nisu slušale noge, mislim da je sa Turčinom morao puno bolje da radi. Znali smo da je prgav i da ima drugi stil borbe. To nije bilo mjerilo Nedžadovog rada, on je morao puno bolje da se postavi i puno bolji da bude, ali to je sport - kazao je Haris Husić.