Čaušević je optužen za zloupotrebu položaja, primanje dara i drugih oblika koristi i pranje novca za vrijeme dok je bio direktor UIO. Optužen je i uvoznik tekstila Anes Sadiković. Suđenje još traje.

Ovo nije jedini slučaj gdje procesi traju godinama, počev od istrage, preko podizanja optužnice do samog suđenja.

VEZANI TEKST - Kemal Čaušević odstranjen sa suđenja: Neću napustiti sudnicu, mogu, ali neću...

Na Kantonalnom sudu u Sarajevu je u januaru prošle godine počelo suđenje bivšem glavnom tužiocu Tužilaštva BiH Goranu Salihoviću koji se tereti za zloupotrebu položaja i ovlasti.

Istraga protiv Salihovića trajala je dvije godine, prije nego što je polovinom decembra 2018. godine Sud BiH potvrdio optužnicu koju je protiv njega podiglo Tužilaštvo BiH. Taj predmet je dosad bio u nadležnosti tri suda, i to Suda BiH, Općinskog suda Sarajevo i na kraju Kantonalnog suda u Sarajevu.

Decembra 2015. godine Tužilaštvo Kantona Sarajevo podiglo je optužnicu protiv sedam osoba u slučaju Bosnalijek. Optužnica je potvrđena, ali je tek skoro godinu kasnije počelo suđenje u Edinu Arslanagiću, koji je bio direktor Bosnalijeka, i drugim optuženim. Suđenje na Kantonalnom sudu u Sarajevu još traje.

Poznat je i slučaj Bobar banke. U decembru 2014. godine je Agencija za bankarstvo RS-a podnijela krivične prijave. U februaru 2017. godine Tužilaštvo BiH je podiglo optužnicu. Obuhvatila je 16 osoba koji se terete za finansijski kriminal i zloupotrebe koje su građanima, preduzećima i pravnim subjektima nanijele štetu od oko 122,5 miliona KM.

Među optuženima je direktorica Agencije za bankarstvo Slavica Injac. Kako piše i Transparency International, u julu 2017. godine počelo je suđenje pred Sudom BiH, dok je predmet u odnosu na Slavicu Injac izdvojen i prebačen na Okružni sud u Banjoj Luci, gdje u decembru 2019. godine i počinje suđenje koje još traje.

Suđenje bivšem ministru poljoprivrede, vodoprivrede i šumasrtva FBiH Jerki Ivankoviću Lijanoviću počelo je na Sudu BiH oktobra 2016. godine. Istraga je, naravno, počela mnogo ranije. Proces je završen nakon tri godine i mjesec, kada je Apelaciono vijeće Suda BiH izreklo drugostepenu presudu kojom su optuženi oslobođeni.

Kantonalni sud u Sarajevu je 12. oktobra 2017. godine potvrdio optužnicu u predmetu "Pravda" koja bivšeg ministra unutrašnjih poslova RBiH Aliju Delimustafića i još 37 osoba tereti za organizirani kriminal i više krivičnih djela.

VEZANI TEKST - Aliji Delimustafiću prekršena prava: Tri godine proveo u pritvoru, suđenje nikad nije počelo

Međutim, tri godine kasnije, krajem 2020. godine Ustavni sud BiH je donio presudu da su Delimustafiću, koji je tada duže od tri godine čekao početak suđenja, prekršena prava. Kako je nedavno objavio BIRN BiH, troškovi dosadašnjeg postupka narasli su na gotovo pola miliona KM.

Pitali smo ugledne advokate zašto se u BiH toliko dugo "sudi".

Vasvija Vidović stava je da procesi jako dugo traju jer tužilaštvo prije ulaska u optužnicu ne pripremi dovoljno predmet, provede neefikasnu istragu, te jer se predmeti bez nekih dovoljnih razloga odlažu.

- Prije rata, ako se radilo o pritvorskim predmetima ili složenijim, sudilo se u kontinuitetu dok se ne završi, pa suđenje imate od ponedjeljka do četvrtka. Još jedan razlog zašto dugo traje je što se ne kontroliše optužnica. Razlog je i ogroman broj nepotrebnih svjedoka. Istraga se provede da se saslušava sve i svako, da imate niz svjedoka koji nisu relevantni ili da za iste činjenice imate po deset svjedoka, pogotovo u predmetima ratnih zločina. Često se desi da se prave i bitne povrede postupka pa se sve vraća na ponovni postupak – dodala je Vidović.

Istakla je da su posljedice ogromni troškovi, gubitak vremena, ali je i posljedica gubitak povjerenja u pravosuđe.

Advokat Vlado Adamović kazao je da je osnovni problem što tužilaštva neselektivno predlažu dokaze, pa predlažu i što treba i što ne treba.

- Sudu se uvijek obrazloži da ih treba saslušati, a onda se desi da saslušate 20 svjedoka koji su bili u autobusu na isto pitanje – odakle dokle je išao autobus. Kada bi tužioci bili ozbiljniji, smanjili broj dokaza, suđenja bi bila kraća. Mnogo puta sam zahtijevao da sudije odbiju izvođenje dokaza – rekao je Adamović.

Dodao je da tužioci ovo vješto koriste, vjerovatno da bi osigurali da su sve iznijeli pred sud.

- Ali ne može se sve iznijeti. Na pijaci se raspravlja o činjenicama, a na sudu o odlučnim činjenicama. Razdvajanje činjenica od odlučnih činjenica je stvar profesionalizma – zaključio je Adamović.