- "Telefon" autora Gian Carla Menottija je mali dijamant koji nam u 23 minute daje sve ono što operska publika voli: baritonsku ariju gnijeva kao iz najboljih Verdijevih opera, jednu ariju lamenta kao parodiju Donicetijevim lamentima glavnih junakinja, zatim izvanrednu ariju u kojoj sopran demonstrira moć koloratura poput Kraljice noći kod Mozarta i na kraju nježan i strastven ljubavni duet kao iz Pučinijevih opera. Svi sastojci su tu, međutim sada umjesto u 180 minuta komprimovani u samo 23 minute scenskog roler-kostera. Ipak, "Telefonu" ništa ne nedostaje, posebno ne sukob dva uzbudljiva lika - kapriciozne, sobom opsjednute Lusi i zaljubljenog, šarmantnog Bena – kazao je reditelj Nikolić.

Ističe da je Menotti pišući "Telefon" 1947. predvidio problem koji je danas mnogo aktuelniji nego prije 75 godina.

- Lusi je zavisnik od svog telefona, opsjednuta je njim i dopušta da najbolje od pravog života promakne pored nje dok opsesivno šapuće u slušalicu. Slika koja nam je dobro poznata danas. Ben je šarmantan, senzualan, duhovit, posvećen i topao - idealan psihoprofil partnera iz nekog magazina za dame. Ben je spreman da je zaprosi - ono za šta je junacima serije "Seks i grad" bilo potrebno 100 epizoda, Menotti vješto plasira već u petoj minuti. Ipak, šta to nije u redu sa našom Lusi, nama tako bliskoj i razumljivoj, mnogo bliskijoj nego što su nam Toska, Baterflaj, Leonora, Elizabeta, Lučija, Eboli, Norma,Turandot, Karmen...?

Lusi u 23 minute trajanaja opere posredno ili neposredno komunicira sa 28 likova preko telefona, što znači da ona na svakih 50 sekundi pronalazi vrijeme i mjesto u svom životu za svakog od njih. Negdje u pauzama između "svih ostalih" je i malo mjesto za Bena, par sekundi za onog kojeg Lusi zaista voli i za kojeg je vezana. Od 23 minute predstave Lusi 20 minuta govori u slušalicu, nježno dodirujući brojčanik. Na prvi pogled frivolna komedija, bez dubine i kompleksnosti, vrlo dopadljive i komunikativne muzike, slatkasta, ružičasta. Međutim, ispod slojeva ružičaste farbe i pliša osjećamo nešto neprijatno. Smijemo se, šarmirani smo, sve je lagano - ali osjećamo neprijatnu stvarnost. Aparat - telefon je pobijedio Bena- čovjeka – kazao je o predstavi Nikolić.