Čak se i jedan od trgova zove Trg dugovječnosti. U selu je trenutno devetero stogodišnjaka na 1.780 stanovnika, zbog čega su se našli i u Guinnessovoj knjizi rekorda.

Najmlađa stogodišnjakinja u Perdasdefoguu je Annunziata Stori, koja je troznamenkasti rođendan proslavila u augustu.

Za sebe kaže da je "zdrava kao riba". Živahna i vesela, Annunziata ne pije nikakve lijekove i kuha minestrone s domaćim fregulama, sardinijskim tijestom.

U čemu je tajna?

Pietro Mereu, redatelj dokumentarca "Klub stogodišnjaka", kaže da su ljudi na istoku Sardinije teško živjeli, ali s mnogo manje stresa nego danas. Oni prate ritam prirode umjesto da stalno brinu o mobitelima ili elektronskoj pošti.

Najstariji u selu je Antonio Brundu, koji kaže da je zemljoradnja oduvijek ovdje bio glavni posao.

- Ljudi su uvijek radili na svježem zraku - dodao je ovaj mještanin koji ima 104 godine.

Njegova je koža i dalje zategnuta i blago osunčana te mu samo manjak prednjih zuba ukazuje na dob.

Salvatore Mura, historičar i općinski vijećnik, kaže da nekoliko faktora može objasniti dugovječnost mještana. 

Jedno je genetika. Usto, jedu hranu koja je uzgojena "na udaljenosti od nula metara", odnosno u njihovim vrtovima. Važno je i društvo.

- Sve do zadnjeg dana okruženi su članovima porodice. I to ih čini fizički i mentalno zdravim - dodao je.

Svačiji stoti rođendan selo slavi zajednički. Ove godine ih više neće biti, ali moglo bi iduće.

Konobar Massimo, koji poslužuje goste na središnjem trgu, Piazza Europi, tvrdi da je "jednostavno sardinijski način života" zaslužan za dug život.

- Ovdje ne piju lijekove, jedu zdravo i žive mirno - kazao je.

Svoje zaključke o sardinijskoj dugovječnosti pokušat će izvesti i naučnici.

Sveučilište Sassari planira sekvenconirati 13.000 DNK uzoraka iz pokrajine Oligastre, objavila je nedavno Ansa.

- Nadamo se da ćemo pokazati da ljudi na Sardiniji dobro žive, a bio bi to i način da izreklamiramo naš kraj - rekao je vicerektor Gavino Mariotti.