Tom prilikom je istakla da su civili konstantno izloženi napadima ruskih snaga u Ukrajini.
Nikada nisam pomislila da ću biti izbjeglica
- Nevini civili su danima meta bombardovanja u Ukrajini. U Kijevu i velikom dijelu Ukrajine civili, žene, djeca i starije osobe, pokušavaju nekako preživjeti - kazala je Jamala koja je napustila Kijev s djecom nakon što je Rusija počela s napadima na Ukrajinu te je preko Rumunije stigla u Tursku.
U ime ukrajinskog naroda zahvalila se Turskoj, turskom narodu i predsjedniku Recepu Tayyipu Erdoganu na snažnoj podršci.
- Turska je u potpunosti otvorila svoja vrata zbog svoje ljudske odgovornosti i savjesti, ne očekujući ništa zauzvrat, baš kao što je to radila stoljećima - dodala je.
- Nikad nije ni pomislila da će biti izbjeglica.
Kako je rekla, doživjela je brojne poteškoće sve dok nije došla u Tursku sa svoje dvoje djece.
- Nikad nisam ni pomislila da ću nekada doći u Tursku kao izbjeglica - kazala je ova poznata pjevačica, napominjući da su se jednostavno probudili uz zvuke bombi ujutro 24. februara u
Kijevu, kada je počeo napad na ukrajinski glavni grad.
- U početku nisam znala šta da radim. Bili smo veoma neodlučni, shrvani i šokirani. Uzeli smo djecu i sišli u sklonište. Nakon nekog vremena smo se vratili. Onda se ponovo oglasila sirena dva puta i morali smo ponovo da siđemo u sklonište. Uvečer smo shvatili da je cijela Ukrajina opkoljena i da moramo napustiti Kijev - ispričala je.
Prvo su se preselili u Ternopil, na zapadu zemlje, misleći da je tamo sigurnije.
- Međutim, u šest sati 26. februara probudili smo se uz zvuke bombi u Ternopilu, za koji sam mislila da je siguran. Bombardovan je aerodrom u gradu - rekla je Jamala.
Zahvalila na dočeku
Također je izrazila zahvalnost na srdačnom dočeku i ljubaznosti ljudima koji su iz Turske došli na rumunsku granicu kako bi ih dočekali.
- Turci su nas spasili. Veoma srdačni prijatelji moje sestre su došli iz Istanbula na rumunsku granicu, „pokupili nas“ odatle i doveli u Istanbul zajedno sa djecom - kazala je.
Ispričala je da su njena baka, pripadnica krimskih Tatara, kao i mnogi drugi krimski Tatari morali da napuste svoju zemlju 1944. godine, dodajući da nikada nije mislila da će i ona morati da napusti svoju zemlju na skoro isti način.
Poručila je također kako rat u njenoj domovini treba da se odmah završi.
- Moj suprug je ostao u Ukrajini, a ja sam došla ovdje kako bi se moj glas mogao čuti širom svijeta, jer ovaj rat mora da se završi i svi trebaju da kažu „ne“ ovom ratu - kazala je popularna pjevačica.