- Kad neki žele opravdati naš zdravstveni sistem, prvo što izgovore je – "pa i u svijetu su kardiovaskularne bolesti vodeći uzrok smrti." Da, to je tačno, ali u BiH je ukupan udio smrtnosti od kardivaskularnih bolesti oko 52 posto, a u svijetu je to 29 posto. Zbog toga ovakve vrste poređenja nisu umjesne – napominje Jahić i dodaje kako BiH godišnje ima i izrazito visoke brojke obolijevanja od kardiovaskularnih bolesti.

Radikalne promjene

Zbog nepopularnih brojki nadležne vlasti bi podhitno, kaže Jahić, trebale poraditi na prevenciji, ali i uspješnoj dijagnostici i tretmanu kardiovaskularnih bolesti.

- Prevencija obuhvata dva sektora, individualni gdje bi se svaki građanin trebao više posvetiti svom zdravlju, a to se prije svega odnosi na uvođenje zdravih životnih navika, fizičku aktivnost u smislu reduciranja tjelesne težine, prestati pušiti te držati u referentnim vrijednostima šećer, masnoće, hipertenziju. S druge strane, BiH nema adekvatnog ozbiljnog preventivnog programa koji bi trebao obuhvatiti zdravstvene ustanove, promociju zdravog života te generalno prevenciju kardiovaskularnih bolesti. Zbog malog broja izvršilaca, prije svega ljekara i medicinskih sestara, vrlo malo se radi na tome, a rezultat je ogroman broj oboljelih - ističe Jahić.

To što nam razvijene zemlje bježe u dijagnostici i tretmanu kardiovaskularnih bolesti i nije neko čudo, ali je zabrinjavajuće, kako kaže Jahić, to što smo daleko iza država regije sa kojima smo do skora bili na istom nivou.

- Dobrano zaostajemo za zemljama regiona u nekim osnovnim dijagnostičkim i terapijskim pristupima u tretmanu bolesti. Kad kažemo kardiovaskularne bolesti, misli se na dvije najznačajnije grupe, a tu su koronarna bolest, odnosno akutni infarkt srca i moždani udar. Nažalost, mi smo jedina zemlja u regiji koja još nije pokrila kompletnu državu ili bar Federaciju BiH programom tzv. primarne perkutane koronarne intervencije, kolokvijalno nazvanog – "zlatnog sata" koji bi podrazumijevao da svim osiguranicima u državi bude u roku od sat osiguran interventni centar u kojem se može uraditi urgentna koronarografija i intrakoronarni stent. Posljedica toga su velike brojke umrlih pacijenata od akutnog infarkta miokarda, što je neprihvatljivo, ili nastupa stanje tzv. srčane slabosti, što dalje poskupljuje liječenje i povećava broj hispitalizacija – naglašava Jahić.

Također, BiH je jedina zemlja u regiji koja nema završenu i regulisanu po svim kantonima (neki kantoni imaju, ali bez kvalitetnog rješenja do kraja) implantaciju uređaja za prevenciju iznenadne srčane smrti.

- To je veliki rizik za osobe koje su već imale infarkt, ali i kod mlađih te onih koji imaju neka druga urođena stanja te oboljeli srčani mišić kao posljedica miokarditisa... Pogubno je da pacijent, što opet zavisi od kantona do kantona, doplaćuje od nekoliko do 12-13.000 KM kako bi bio podvrgnut implantaciji cardioverter-defibrillatora, uređaja koji prevenira iznenadnu srčanu smrt – navodi Jahić.

BiH je jedina zemlja u regionu koja nema uređen ni sistem dijagnostike i tretmana moždanog udara, drugog najčešćeg oboljenja u svijetu od kojeg se umire, odmah iza infarkta srca.

- Nemamo mogućnost da se uradi endovaskularni tretman kako bi se uklonio tromb koji uzrokuje moždani udar. Mi još radimo na način koji je prevaziđen i u zemljama regije, a da ne govorimo o zapadu – ističe Jahić.

Dodaje kako je pandemija ustvari najzornije pokazala sve slabosti bh. zdravstvenog sistema.

- Nismo imali previše oboljelih od COVID-19, mislim da smo 55. zemlja po broju oboljelih od koronavirusa na milion stanovnika. Međutim, imali smo ogromnu smrtnost. BiH je treća zemlja u svijetu po umiranju od koronavirusa na milion stanovnika. Ista je situacija i sa oboljelim od kardiovaskularnih bolesti, s tim da bh. građani od ove bolesti "tiho umiru", dok nam je korona vrlo jasno pokazala da naš zdravstveni sistem zahtijeva radikalne promjene – napominje Jahić.

Uključiti privatni sektor

U svim zemljama Evrope, kod istočnih i zapadnih susjeda, značajnu ispomoć javnom zdravstvu pruža privatni sektor. U BiH, kako kaže Jahić, na snazi je ogroman otpor.

- Kod nas se na vrlo retrogradan i usudio bih se reći necivilizacijski način odnose prema pacijentima. Pacijenti prema važećem zakonodavstvu, primjera radi, Zakonu o pravima pacijenata, Zakonu o javnim nabavkama, Zakonu o konkurenciji, imaju pravo da se liječe u onoj zdravstvenoj ustanovi koju oni izaberu. Ne mogu se kantonalni zavodi zdravstvenog osiguranja ponašati kao zavodi javnih ustanova. To je novac svih zdravstvenih osiguranika i on treba pratiti pacijenta. To samo može rezultirati boljom uslugom jer će se tada takmičiti i javno i privatno zdravstvo u pružanju što kvalitetnije usluge. Pohvalio bih Federalni fond solidarnosti koji ne pravi nikakvu diskriminaciju između javnih i privatnih ustanova i to je jedan, rekao bih, svijetli primjer, kako se prije svega poštuju važeći zakoni države BiH, a u suštini uvijek se ide u korist pacijenta – objašnjava Jahić.

Kaže kako bi što prije trebalo iznaći sredstva kako bi se pomogao fond solidarnosti u smislu da se više novca uloži u dijagnostiku i tretman kardiovaskularnih bolesti i to za interventnu kardiologiju, koronarografiju, akutni program infarkta, implantaciju stenta i kardio-hirurške operacije.

- To govorim s razlogom jer se ponovo u svim zdravstvenim centrima u Federaciji BiH stvaraju liste čekanja i po nekoliko mjeseci kako bi se pružile usluge. Naše zdravstvo ne smije biti usmjereno samo na, što je trenutno glavna strategija, anuliranje enormnih gubitaka koje su napravile javne zdravstvene ustanove. To nije zadatak zdravstvenih fondova koji trebaju omogućiti kvalitetnu zdravstvenu uslugu onima koji pune taj fond, a to su osiguranici, odnosno pacijenti – zaključio je Jahić.