Prema riječima psihologa Marka Romića, očito je da takvih ljudi ima svgdje oko nas. 

- Rekao bih da se tu radi o jednoj vrsti neodgovornosti i neozbiljnosti, a ima i bezobrazluka. Šta može biti u glavama takvih ljdii mogu pretpostavljati, a moja pretpostavka je za oni ne shvataju zaozbiljno sve ovo i vjerovatno misle da se neće ništa dogoditi ako oni hodaju tako okolo. Teško mi je povjerovatio da ti ljudi misle "opasno je i ja ću sada namjerno širiti zarazu". Ne vjerujem u takvu mogućnost, jednostavno mislim da ljudi ne vjeruju da je opasnost tolika kolika zapravo jeste. Nisu spremni slušati upute i naredbe nadređenih, ali bi se svaki slučaj trebao pojedinačno propitati - istakao je Romić

Dodao je kako je u Mostaru sinoć bio slučaj sa jednim mladićem, kojeg je policija drastično kaznila zbog kršenja donesenih mjera. 

- Osim osim što je kršio policijski sat i vozio neregistrirano auto, on je imao i prethodnu zabranu, te je dobio kaznu od nekih 1.300 KM i neka ja. Mislim da u ovakvoj situaciji sve prekršitelje treba drastično kazniti i da je to jedini način da se uozbilje - kazao je.

Romić je naglasio kako jedan od razloga kršenja samoizolacije može biti i da je prekršitelj neka vrsta egzibicioniste koji želi pokazati ljudima da za ostale vrijede pravila, a za nju ne, ali da u svemu tome može postojati i neka doza revolta. 

- Mi smo takvo podneblje i svi na neki način imamo u sebi i to da kada nam se nešto brani, onda ćemo se mi ponašati baš tako. Međutim, ovdje su najdoslovnije u pitanju zdravlje i životi. Moramo biti ozbiljni i sve prekršitelje, ako se mene pita, zatvoriti i osigurati mjesto na koje će ići svi oni koji krše samoizolaciju.

U posljednje vrijeme, navodi psiholog, često ga pitaju kako prebroditi ovu novonastalu situaciju i šta će to na psihološkom planu izazvati.

- Ne trebamo praviti toliku dramu od toga, jer ta socijalna izolacija je vrlo uvidna i to nije problem. Problem je što smo mi prilično bombardirani sa mnoštvom informacija i mnoštvom izvora, koji su i ranije bili karakteristični. Mi smo se prije ovoga izolirali u smislu da smo se "nalijepili" na mobitele, laptope i slično, tako da je to postao neki uobičajen model našeg ponašanja. Prema tome ne mislim da sada trebamo praviti nauku od toga kako određeno vrijeme funkcionirati u uvjetima kada imamo hrane, vode, struje i svega ostalog na pretek. Drameći kako ćemo izdržati 14 dana dodatno pravimo tenzije. Mi smo zemlja koja u kojoj je više polovice stanovništva ruralno, široko nam je okolo i možemo hodati i treba to iskoristiti. Ima bezbroj stavari koje smo zapostavili žaleći se da nemamo vremena, evo sada prilike da uradimo te stvari - zaključio je.