Ovaj 31-godišnjak živi u Tuzli i radi u turizmu, a u Gazi su mu otac, majka i dvije sestre, koje zajedno imaju šestero djece. Bratova supruga Iman također je u Gazi i ona ima dvoje djece. Kaže da su, hvala Bogu, svi živi, ali da su sa sjevera Gaze morali otići na jug.

Izbjeglištvo u Gazi

- Živjeli su u Beit Lahiji, na samoj granici s Izraelom. Tu su bili prvih sedam dana i onda je izraelska vojska bacila letke na kojima je pisalo da moraju da idu u roku od 24 sata. Mlađa sestra Samira mi je pričala da je tokom puta sa sjevera na jug Gaze pored puta vidjela 300 do 400 mrtvih. Rekla je: "Elhamdulillah što smo stigli živi, ali me je stid pored toliko mrtvih". Molim Allaha da čuva moju porodicu, ali kad to pomislim, osjećam se sebično jer svi su tamo, na neki način, moja porodica - kaže Saleh El-Barawy.

Salehov babo je Palestinac, a majka mu je Bosanka iz Bihaća. Upoznali su se dok je otac studirao u Sarajevu. Tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu otišli su u Gazu. Posložilo se tako da je Saleh začet u BiH, a rođen u Gazi, gdje je živio 19 godina.

Kaže da je s njim u prvi razred krenulo 45 djece, a kada je završio srednju školu, u razredu ih je bilo 28.

- Trećina moje generacije je poginula za 12 godina, dok smo završili školu. Ova generacija djece u Gazi, rođena 2001. i 2002. godine, oni znaju samo za ratove. Ne pamte mir i lijep dan. Mi kažemo da je to normalno, ali to nije normalno - navodi Saleh.

Gazi sada prijeti humanitarna katastrofa neviđenih razmjera, a rakete i bombe koje svakodnevno padaju samo su dio problema.

- Cijela moja porodica sada je u UN-ovoj školi na jugu Gaze. Čujemo se otprilike svaka tri dana. Nemaju čistu vodu, nemaju hrane, svaki izlazak iz škole je rizičan, najbliža pekara je pogođena i srušena prije tri dana. Sestra Dalila mi priča da je išla do pijace da vidi ima li ikakve hrane i raketa je pala dvjesto metara od nje. Svakoga dana oko škole UN-a padaju rakete, sve je u ruševinama. Pokupili su se i otišli s onim što su mogli ponijeti i s nešto novca koji su imali sa sobom. Sestra mi kaže da će im ubrzo nestati i novca, banke ne rade pa ne mogu podići novac, a nema načina ni da im se pošalje. Ovaj rat ako potraje samo još 10 dana, to će biti kolaps za Gazu - priča Saleh.

BiH i Palestina

Puno ljudi iz BiH me ovih dana zvalo da pita treba li nam nešto, čak i ljudi koje ne znam, to me je iznenadilo i obradovalo.

- Hvala ljudima u BiH koji su digli glas za nas. Mi smo sličan narod, ja to najbolje mogu reći, jer sam i Bosanac i Palestinac. Mi na sve možemo pristati, osim na zulum i da neko od nas pravi budale. Suosjećamo sa svakim kome se radi zulum. Sada imamo osjećaj da je narod cijelog svijeta sa nama, ali nije vlast, nisu oni koji imaju moć. Stječe se dojam da su dogovorili da rješavaju Palestinu, da nas više nema - kaže Saleh.

O svom narodu priča s nostalgijom i tugom u glasu, kaže da mu više nije jasno kako ljudi tamo žive.

- Palestinski narod voli da uživa. Mi volimo život. Neki nas mediji predstavljaju da smo neki radikali, mudžahedini... To je pogrešna slika, nema veselijeg naroda od Palestinaca. Samo da vidite naše svadbe, mi po 30 dana pjevamo, toliko volimo život. Ovo što se nama radi ne ostavlja nam drugu opciju nego da se branimo. Ako se ne branimo, samo će nas još više ubijati - zaključuje Saleh El-Barawy.