- Lovom se bavio još moj pradjed Ibrahim, a tradiciju su nastavili djed Juso i otac Idriz, pa moja rahmetli braća Juso, Kiram i Salan Džemal, pa i ja. Sva trojica braće i moj otac su poginuli u ratu. Sada se lovom bavimo moj 21-godišnji sin Salan, koji je već strastveni lovac, i ja. Iz priloženog se vidi da sam u lovu od kako sam se rodio i istinski sam zaljubljenik u lov i prirodu. Mogu reći da sam i ovisnik o ovom sportu. Lov nije samo da odeš i odstrijeliš, ubiješ, već i da prehraniš divljač i čuvaš ono što se čuvati mora. Zna se kada se smije loviti, a kada ne smije. Sve se to mora poštovati. Lov je jedna ozbiljna i organizovana privredna grana - pojašnjava na početku razgovora za Faktor Smajo Mandžić.

Član je pet lovačkih organizacija u Federaciji BiH. Strastveni lovac ne voli da priča i da se hvali svojim lovačkim uspjesima, a za njega govore njegovi podvizi i trofeji.

- Do sada sam odstrijelio 20 vukova, a vuk je zvijer i u lovačkom svijetu je pojam odstrijeliti vuka. On je san svakog lovca. Znao sam čekati vuka cijelu noć na temperaturi od - 20 vani, promrzao i ukočen. Ljudi završe lovačku karijeru a da ne vide vuka u šumi, a kamoli da ga odstrijele. Moj sin je sa 21 godinom već odstrijelio jednog vuka- s ponosom govori Mandžić.

Jedna od važnijih stvari u lovu su psi, a oni Smaje Mandžića su najbolji i nadaleko čuveni na Balkanu.

- Cijela bivša država zna za moje pse. Oni su pasmine posavski goniči, a specijalizirani su za lov na divlje svinje- kaže ovaj lovac koji je odstrijelio i jednog medvjeda i jelena, a u njegovoj kolekciji se nalazi i jedan tetrijeb.

Pojasnio je i zašto njih više ne bi lovio, ali i koliko zadovoljstvo mu pričinjava lov na vuka.

- Medvjeda i jelena sam odstrijelio čisto da bih ih imao u lovačkoj kolekciji, ali medvjed je meni lijepa životinja i ne bih više nikada išao u lov na medvjeda.
Vuk je zvijer, on jede lovačke pse. Recimo, kada moji goniči otjeraju svinje gore u planinu gdje borave vukovi, oni ih gore rastrgaju i pojedu. Ne prođe sezona da ne nastrada naših pet do šest pasa- kaže trofejni lovac.

Njegovi posavski goniči su svojevremeno osvajali nagrade na izložbama i takmičenjima za pse.

- Iz vremena dok sam učestvovao na izložbama imam dosta nagrada. Prije su bile po tri, četiri izložbe godišnje u Sarajevu, Bihaću, Tuzli, ali su sada zatajile i sve ih je manje. U to vrijeme su moji psi pobjeđivali i u Hrvatskoj, Srbiji i gdje god su došli na izložbu. Od mojih pasa vuče porijeklo pas koji je sada prvak svijeta, vlasnika Darka Vučkovića iz Sinja- nastavlja Smajo.

Najdraža puška iz kolekcije mu je poklon od prijatelja Nasera Orića iz rata.

- Sin i ja imamo deset lovačkih pušaka. Imamo sve što nam je potrebno za lov, od najnovijih Swarovski optika pa nadalje.  Lov je također skup sport, koji svakako zahtijeva profesionalnu opremu, ali šta mogu kada sam zaljubljenik u to. Neko voli skupe automobile, dok ja vozim džipa koji se skoro raspada po gradu, a i u lovu, a tada natovarim u njega pet-šest pasa, govori Mandžić kojem su baze Lovačko društvo Olovo, Lovačko društvo Zavidovići, Lovačko društvo Tuzla, Lovačko društvo Ilijaš i Lovačko društvo Grebak Foča-Ustikolina.