U osnovi, slažu se stručnjaci, odgovor leži u teoriji igara: Kad bi svako kupovao samo ono što mu treba, ne bi bilo nestašica. Pa ako neko započne panično kupovati, optimalna je strategija u tome ga slijediti.

No to ne objašnjava zbog čega je najpoželjniji artikl u trgovinama upravo toaletni papir jer nas on ne može poštedjeti zaraze. Nasuprot tome nije zamijećena mahnita kupovina važnijih potrepština, poput konzervirane hrane.

- Mislim da je to proizašlo iz dramatičnih prizora na društvenim medijima. Ti su paketi prilično uočljivi, karakteristični su i u mislima ljudi postali su asocijacija za sigurnost, kaže Steven Taylor, autor knjige "Psihologija pandemije".

Ljudi imaju potrebu učiniti nešto kako bi se oni i njihove porodice osjećali sigurno jer šta im drugo preostaje osim pranja ruku i samoizolacije, dodaje Taylor, profesor psihijatrije na Univerzitetu British Columbia.

Druga Taylorova teorija ukorijenjena je u našoj evolucijskoj averziji prema stvarima koje nam se gade, a taj osjećaj jača u vrijeme kad nam prijeti zaraza.

I to je jedan od razloga što su se ljudi uhvatili WC papira, jer je sredstvo kojim se izbjegava gađenje.

Ekonomisti tome dodaju i fenomen "nultog rizika".

- Želimo imati stvari pod kontrolom, ali uz malu potrošnju, kaže ekonomist zdravlja Farasat Bokhari s britanskog univerziteta East Anglia.

Zato kupujemo nešto jeftino što možemo pohraniti, a svakako ćemo u nekom trenutku iskoristiti, rekao je.

Važnije potrepštine poput konzervirane ili smrznute hrane skuplje su, a onaj ko ih ne voli bacit će ih kad kriza završi.

Taylor kaže da je takvo ponašanje uočeno i tokom prijašnjih pandemija, uključujući špansku gripu 1918., kad su građani navalili gomilati zalihe. Velika razlika između prijašnjih pandemija i postojeće jeste u - društvenim mrežama, što ima prednosti i mana.

- Širenje dramatičnih fotografija i snimaka diljem svijeta pojačava osjećaj prijetnje i straha među ljudima- kaže Taylor.

No istovremeno društvene mreže mogu biti sjajne za socijalnu podršku, posebno u samoizolaciji.

Hoće li društvo popucati po šavovima ako pandemija potraje? Historija kaže da neće, tvrdi Taylor.

Neredi u prijašnjim pandemijama nisu bili relativno česti. Najčešći odgovori na takve prijetnje bili su jedinstvo, solidarnost i pomaganje drugima.