Rat između Rusije i Ukrajine ne jenjava, a nastavljaju se i granatiranja civilnih ciljeva i naselja u blizini poprišta direktnih sukoba.

Volonterske ekipe iz opasnih područja spašavaju i evakuiraju starije osobe koje su tokom napada ostale bez svojih domova i dovoze ih u Harkov. Utočište i medicinsku njegu pronalaze u staračkom domu koji je u Harkovu za tu namjeru i otvoren početkom rata.

Reporterska ekipa Anadolije posjetila je ovu ustanovu povodom 1. oktobra, Međunarodnog dana starijih osoba.

Olga Klejtman, predsjednica Udruženja "Tokom rata", rekla je da su se organizovali u prvim danima rata i osnovali starački dom u martu 2022. godine.

- U početku smo okupljali starije osobe čije su kuće bombardovane u gradu Harkovu. Sada su tu zbrinuti i starci koji su spašeni i evakuisani iz drugih mjesta blizu fronta. Ovdje boravi 45 starijih osoba. Među njima su 22 osobe vezane za krevet - rekla je Klejtman.

Ističući kako je za štićenike osigurana neophodna podrška u punom smislu te riječi, Klejtman je naglasila da pokušavaju dići na noge osobe koje dolaze nepokretne, krajnje depresivne i bezvoljne.

U dogovoru s bolnicom, osigurali su i redovne ljekarske preglede štićenicima doma.

Klejtman je navela da u Ukrajini ima malo takvih mjesta i da ovaj slučaj treba biti primjer humanosti na djelu i u uvjetima rata.

Cristian, američki ljekar koji brine o stanarima u harkovskom staračkom domu, rekao je da je tamo došao nedugo nakon početka rata. Smatra da je rat u Ukrajini bio najveći geopolitički događaj nakon Drugog svjetskog rata i da ukrajinski narod treba podržati.

- Ljudi žele da se rat završi, nedostaju im porodice. Mnogo je ljudi koji su izgubili svoju djecu i čiji su domovi pretvoreni u pepeo. Ljudi su zabrinuti i očajni. Ponovo je bilo napada na Harkov. Starci ne mogu spavati noću - rekao je on.

Ljudmila je 82-godišnja štićenica harkovskog staračkog doma, a u razgovoru s novinarom Anadolije je kazala da je evakuirana iz Bahmuta, grada koji je bio poprište žestokih ratnih dejstava.

- Moj dom tamo je uništen, zato sam tu. Nemam gdje da nastavim život jer je rat uništio sve što sam postigao. Sve kuće u Bahmutu su se pretvorile u ruševine - kazala je Ljudmila.

Navodeći da u domu ima dobru njegu, Ljudmila je rekla da joj najviše poteškoća stvaraju problemi sa vidom.

Osamdesetogodišnja Aleksandra je također rekla da je iz Bahmuta.

- Mnogo smo bombardovani. Unuk me je prvo doveo u Kostjantinovku, a onda ovdje. Ovo mjesto je veoma lijepo - istakla je Aleksandra.

Elizaveta iz Harkova također je zahvalna volonterima u domu koji su joj pružili utočište kada je ostala sama nakon smrti muža.

- Pala sam i povrijedila nogu. Ovo mjesto mi je ostalo kao posljednja nada - rekla je.