Ono smatra da je on u Kinu stigao iz inostranstva, vjerovatno za vrijeme vojnih svečanosti u oktobru 2019. u Wuhanu. I zato je baš tamo, prema tumačenju Pekinga, izbila prva masovnija zaraza.

To se ne može posve isključiti. Na kraju krajeva, u Italiji je prvi slučaj zaraze koronavirusom vjerovatno zabilježen još u novembru 2019., o čemu je nedavno objavljena i jedna studija. No istovremeno su postojali i izvještaji o slučajevima u Kini, koja je pak državno vodstvo držalo u tajnosti, piše Deutsche Welle.

Izvještaj o tom ranom izbijanju zaraze rado bi pogledao i tim stručnjaka Svjetske zdravstvene organizacije (WHO) kojem je, nakon višemjesečnog otezanja, dopušten dolazak u Kinu radi istraživanja porijekla novog koronavirusa. Oni su, doduše, sada počeli s radom, ali samo virtualno, budući da najprije moraju dvije sedmice provesti u karantinu u jednom hotelu u Wuhanu.

Međunarodni stručnjaci su u stvari željeli posjetiti i ugledni Institut za virologiju u Wuhanu, koji je postao poznat po svojim istraživanjima virusa kod šišmiša. A koji se već duže navodi kao mogući izvor širenja zaraze.

No kineske vlasti su te tvrdnje odbacile kao "čiste špekulacije" i naglasile da u tom laboratoriju vrijedi visoki stepen sigurnosti, pa je njegova povezanost s izbijanjem zaraze zato nemoguća. U skladu s time nije planirana ni posjeta međunarodnih stručnjaka Institutu za virologiju.

Ali jedan dokumentarni film, koji je na državnoj televiziji CCTV već prikazan 2017. godine, pokazuje koliko se ležerno pojedini saradnici Instituta ponašaju u radu s koronavirusima. Uoči dolaska tima WHO-a "Taiwan News" je još jednom izvijestio o tom dokumentarnom filmu, nakon što je državna cenzura u Kini na internetu izbrisala sve kritike na račun Instituta za virologiju.

U filmu je prikazana skupina naučnika okupljenih oko Shi Zhengli, poznate pod nadimkom "Bat Women", u potrazi za porijeklom SARS-a. Iako im je moralo biti jasno da šišmiši koje su pregledavali u sebi možda nose smrtonosne viruse, pojedini naučnici za vrijeme istraživanja u pećini u Yunanu nisu nosili zaštitnu opremu. Uhvaćeni šišmiši su pregledavani golim rukama, a bez zaštite je rukama uziman i izmet šišmiša, kao mogući izvor zaraze.

Virolog Cui Jiu je čak ispričao da ga je šišmiš ugrizao kroz tanke gumene rukavice.

- Bio je to osjećaj poput uboda igle - rekao je.

U filmu on pokazuje otečeno mjesto ugriza, dok glas iz pozadine iznosi činjenicu da šišmiši mogu prenijeti brojne viruse, među kojima i bjesnilo, pa se zato članovi istraživačkog tima prije uzimanja uzoraka vakcinišu protiv bjesnila.

Taj film nenamjerno pokazuje da se mjere sigurnosti baš ne poštuju kako treba, ne samo prilikom istraživanja u pećini, nego i u laboratoriju.