Međutim, to što se danas više govori o pandemiji, a manje o migrantima, ne znači da na grčkoj granici, odnosno i u samoj Grčkoj, i dalje ne traje nehumano ponašanje prema ovoj populaciji. Tamošnji mediji ipak informiraju o pojedinim događajima o kojima baš i nemamo priliku saznati preko većine glavnih svjetskih medija. Grčke novine Typos Thessalonikis objavile su 10. aprila vijest o sirijskoj desetogodišnjoj djevojčici koja je četrdeset i četiri dana bila u pritvoru u policijskoj stanici u gradu Kozani.

Porodica ove djevojčice smještena u kampu u Libiji pokušala ju je poslati u Njemačku kod rođaka. Međutim, zajedno s drugim ilegalnim migrantima, "uhvaćena" je na grčko-albanskoj granici, a zatim je u pritvoru provela čak četrdeset i četiri dana. Nevladina organizacija "Arsis", koja djeluje u Grčkoj, tražila je da se djevojčica prebaci u Sigurnu kuću “Arsis”, gdje se inače nalaze djeca koja su preživjela određeni oblik torture. Već 22. aprila pojavila se vijest da se čak 63 maloljetne djece nalazi “pod nadzorom” u policijskim stanicama, i to sami, bez ijednog roditelja.

U vezi s virusom korona visoki komesar za izbjeglice Ujedinjenih nacija najavio je prošlog mjeseca da bi mogli poslati brodove za rizičnu populaciju među izbjeglicama. Međutim, gradonačelnik Chiosa Stamatis Karmantzis odbio je i poručio da neće dozvoliti dolazak brodova. Inače, uvjeti u kampovima u Grčkoj u kojima borave izbjeglice nisu ni blizu osnovnim uvjetima potrebnim za život neke osobe. Sama činjenica da u kampovima koji su namijenjeni za približno šest hiljada osoba boravi više od trideset i pet hiljada izbjeglica dovoljno govori o mogućnostima i uvjetima za život izbjeglica u ovoj zemlji.

Nakon pojave virusa korona, Evropska unija pozivala je grčke vlasti da rasterete kampove i određeni broj migranata prebace u objekte u kontinentalnoj Grčkoj kako bi se spriječilo širenje virusa u kampovima. Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) također je Grčku pozivala da osigura humane uvjete za život u kampovima, ističući da se u njima čak ni ruke ne mogu prati uz propisanu distancu, a kamoli da se poštuju neke druge mjere u sprečavanju širenja virusa. Međutim, prema pojedinim tvrdnjama, u kampovima koji se nalaze na otocima nije ni obavljano testiranje na zaraženost virusom. Poznato je samo situacija u kopnenom djelu Grčke, odnosno da u dva kampa i jednom hotelu u kojima su smješteni migranti postoji najmanje 150 zaraženih.

Ako se uzme u obzir ponašanje grčke policije na granicama, kao što je bilo bacanje suzavaca na žene i djecu, ranjavanje i ubijanje izbjeglica koji su pokušavali prijeći granicu, za očekivati je i negativan pristup grčkih vlasti, ali i građana prema izbjeglicama. Tako su mještani općine Velva uputili pismo ministarstvima i domaćim institucijama da ne žele izbjeglice u svojoj općini, da izbjeglice u ovoj općini već čine osam i po posto ukupnog stanovništva, te da će mještani izaći na proteste ako se nastavi dolazak izbjeglica. U drugom slučaju, kako bi spriječili dolazak pedesetak migranata u iznajmljeni hotel u kojem su trebali biti smješteni, stanovnici regije Pela zapalili su hotelsku sobu. Migranti su zatim trebali biti prebačeni u drugi hotel, ali su demonstranti ovog puta postavili barikade te onemogućili prolaz. Na kraju su migranti smješteni u hotel u jednoj drugoj grčkoj regiji.

Sredinom prošlog mjeseca na internetu se pojavio i snimak u kojem navijač PAOK-a maltretira izbjeglicu tjerajući ga da se prekrsti, da se odrekne svoje vjere islama i da izgovara molitvu koju mu govori navijač. Navedeni primjeri samo ukazuju na vrste napada i uvreda s kojima se migranti susreću u Grčkoj, kako od građana, tako i od vlasti.

Još početkom marta ove godine grčka obalna straža objavila je da je čamac koji je prevozio migrante u blizini otoka Lezbos potonuo. Pritom je jedno dijete izgubilo život, a četrdeset i sedam migranata je spašeno. Dok se, s jedne strane, i danas svi sjećaju malog trogodišnjeg Aylana Kurdija, čije je beživotno tijelo more izbacilo na plažu turskog grada Bodrum, s druge strane javnost svjedoči tome kako grčka obalna straža i puca, "gura" i pokušava potopiti čamce s migrantima koji pokušavaju doći do grčke obale.

U grčkim novinama Efirmerida ton Syntakton prošlog mjeseca objavljen je članak u kojem se tvrdi da migrante koji stignu do grčke obale, umjesto da odvedu u migracione centre radi registracije i uzimanja podataka, vraćaju prema turskoj obali. Navodi se primjer od 25. marta, kada je dvadeset i jedan migrant stigao na obalu u mjestu Gridia, a koje je već sljedećeg dana u blizini turskog mjesta Çeşme spasila turska obalna straža. Ono što predstavlja dodatnu opasnost u ovim situacijama jeste i to da grčka obalna straža migrante vraća u čamcima za spašavanje. Također, navodi se i slučaj od 1. aprila ove godine, kada je dvadeset i pet migranta stiglo na obalu Mourtia, a koje je, također sljedeći dan, u čamcima za spašavanje pronašla turska obalna straža.

Nažalost, ovo nije prvo ovakvo ponašanje grčke obalne straže. Podsjećanja radi, 2014. godine pripadnici grčke obalne straže su, umjesto da migrante u cilju “spašavanja” prebace s čamca na brod i odvuku do obale, čamac s migrantima vukli, prilikom čega se čamac prevrnuo. Tada je poginulo dvanaest osoba, a šesnaest ih je spašeno. Ujedinjene nacije tražile su istragu povodom ovog događaja, a pojedine nevladine organizacije optužile su Grčku da su pokušali spriječiti dolazak ilegalnih migranata.

Početkom marta grčki premijer Kyriakos Mitsotakis izjavio je da Grčka obustavlja prijem zahtjeva za azil. Ured visokog komesara za ljudska prava Ujedinjenih nacija (OHCHR), kao i Visoki komesarijat Ujedinjenih nacija za izbjeglice (UNHCR), kritizirali su ovu odluku rekavši da Grčka nema pravo obustavljati prijem zahtjeva za azil.

- Sve države imaju pravo da uspostave kontrolu svojih granica i rješavaju pitanje neregularnog kretanja, ali istovremeno trebaju da se uzdrže od upotrebe pretjerane ili neproporcionalne sile i da održe sisteme za prijem zahtjeva za azil - navodilo se u tadašnjem saopćenju UNHCR-a. Iako je u martu grčki premijer najavio obustavu koja će trajati samo jedan mjesec, i dalje se odlaže procesuiranje zahtjeva za azil. Upravo zbog tih višesedmičnih čekanja, migranti su 12. maja organizirali proteste na granici s Turskom.