Osim što je bio legenda Jugoplastike, tvorac velike splitske košarkaške priče, najprije kao igrač, potom i kao trener, kako pišu Sportske novosti, pamtit će se i da je vodio reprezentaciju Hrvatske kao selektor na Olimpijskim igrama u Barceloni 1992. godine kada su komšije osvojile srebrenu medalju (izgubili u finalu protiv američkog Dream Teama).

Skansi je rođen u Sumartinu na Braču 23. novembra 1943. godine, izrastao je do impozantnih 206 centimetara i to ga je iz vaterpola usmjerilo u košarku. U njoj se brzo nametnuo, postao uz Ratu Tvrdića i Damira Šolmana vođa prve šampionske generacije Jugoplastike, koja je 1971. godine osvojila prvu titulu prvaka Jugoslavije.

S reprezentacijom Jugoslavije postao je svjetski prvak 1970. godine u Ljubljani, bila je to ekipa koja je uz vrhunskog lidera Krešimira Ćosića popularizirala košarku u bivšoj državi do neslućenih granica.

Skansi je kao igrač napravio izlet na jednu godinu u Italiju (Pesaro), potom se vratio na Gripe 1973. godine u statusu igrača i trenera sljedeće tri godine. Sljedeće dvije je bio samo trener i 1977. godine je potpisao nevjerojatan uspjeh, trostruku krunu s Jugoplastikom (prvenstvo, kup i Kup Radivoja Koraća).

Iako ga je trenerski put kasnije usmjerio u Italiju, a život u Ljubljanu, Skansi je uvijek ostao vezan za svoj Split. U Italiji je najveći uspjeh ostvario s Benettonom kad je tamo stigao Kukoč. Osvojili su italijansko prvenstvo 1992. godine i godinu kasnije bili u finalu Kupa prvaka, poraženi od Limogesa, čiji je trener bio Božidar Maljković.

Da je sudbinski vezan za svoj Split, Skansi je potvrdio kad se 2003. godine još jednom vratio na Gripe i sa Splitom osvojio prvi i jedini naslov prvaka Hrvatske.