Karahasan je, nema sumnje, bio jedan od najboljih sinova Bosne i Hercegovine, a iako je imao naklonjenost svijeta, posebno Austrije i Njemačke, uvijek je za sebe govorio da je prvo Bosanac i Hercegovac, bosanski pisac, književnik, profesor. A bio je iznad svega čovjek plemenite duše, iskrenih i čistih namjera, dobronamjeran prema svakom živom biću, iscjeliteljskih riječi koje su prevedene na čak 20 svjetskih jezika.

Razgovarati sa Karahasanom bila je posebna avantura, jer, njegove misli i shvatanje života bile su epohalne, a kroz njih bi svaki njegov sagovornik postajao svjestan koliko je on zapravo čudesan u svemu što jeste, što radi, što govori.

VEZANI TEKST - Dževad Karahasan u ispovijesti o bolesti govori zašto sebe ne smatra pacijentom i kako je utješio ljekara

U njegovu čast, na dan njegove dženaze, a bit će sahranjen u haremu Ali - pašine žamije u Sarajevu, u ovom tekstu podsjetit ćemo na mudrosti (neke od njih) Karahasana izvučene iz brojnih intervjua koje je dao za Faktor, jer, na nama je, sada, kada ga fizički više nema, da se prisjećamo njegovih riječi, da ih ponavljamo, i ne dozvolimo da padnu u zaborav. Na nama je da učimo od najboljeg, jer, njegove riječi su priručnik za život.

U tekstu ćete na krilima Karahasanove riječi spoznati šta je život, ali i smrt, šta je ljubav, zašto smo okovani strahom, kako živjeti...

Prva misao objavljena je i u posljenjem intervjuu koji je dao Faktoru, konkretnije u ispovijesti o teškoj bolesti, a nakon nje, nizat će se jedna po jedna, neselektivno, već kako to biva u razgovorima 'nako, onim koje je i profesor Karahasan potencirao.

Pa započnimo...

"Moj ljekar koji je sjajan čovjek, predan svom poslu, bio je tužan kad mi je saopćio da me "ne može konačno izliječiti, i da mi slijedi novi ciklus neugodnih terapija", ja sam morao njega tješiti. Podsjetio sam ga na to da će nas smrt konačno izliječiti. Tek tada smo potpuno izvan svih, kako se to kaže, stvari koje nas ugrožavaju, a da je život uglavnom odgađanje samrtnog časa. I onda me on pitao najozbiljnije: "To vi mene tješite?" Rekoh, da. Hvala vam, kaže, utješili ste me, i obojica smo se smijali."

Temeljni ljudski grijeh i pitanje slobode

VEZANI TEKST - Karahasan: Nama bi bilo sjajno kada bi Putin bio naš problem, naš problem je društvo u kojem se stvaraju putini

"Nemojte se bojati. Strah je temeljni ljudski grijeh, iz straha potječe sve, svi problemi. Nemoj se bojati. Imaj povjerenja u život, imaj povjerenja u Boga, imaj povjerenja u nauku... Ako ne vjeruješ, imaj povjerenja u auto, u saobraćajni znak. Ali bez povjerenja živjeti, to je strašno, a strah vam oduzima povjerenje. Hajde, oslobodi se straha, blago tebi. Strah ti oduzima slobodu!"

"Ljudi koji su pristali na to da im život bude zarađivanje novca, pravljenje karijere, osvajanje moći, oni ne mogu biti slobodni. Kao što ne može biti slobodan glup čovjek, čovjek bez duha. Jer sloboda je pobogu u vama. Ja vam ne mogu dati slobodu kao što vam ne mogu dati život, kao što vam ne mogu dati radost."

Nepovjerenje, prijatelji, sreća

"Ljudi, kako je moguće, kakav je to način mišljenja da ne vjerujete čovjeku, a vjerujete mašini koju je čovjek napravio. E tobejarabi tu nešto ne štima. Istine u meni nema, istinu će mi otkriti mašina koju sam ja napravio, mikroskop, teleskop Bog zna kakvi sve uređaji. Pa ljudi, koji vam je đavo?"

VEZANI TEKST - Dževad Karahasan: Sarajevo je kasaba koliko i New York

"Ali zaista ste prijatelj s onim s kim možete ispunjeno šutjeti."

"Nema sreće ako se niste uspjeli podudariti sa svojim unutrašnjim bićem, a ne možete se podudariti sa svojim unutrašnjim bićem ako se stalno nekome pokazujete, dokazujete, ako stalno svoj smisao vidite negdje izvan sebe."

"Naše društvo, zapadno društvo natjecanja, konkurencije, sporta, pretvara naš ljudski ambijent u džunglu, u međusobno griženje, tako da smo mi potpuno izgubili povjerenje u druge ljude. A ako izgubite povjerenje u Boga, u život, u druge ljude, ostaje vam jedino povjerenje u oružje. Otkako je izgubio strah u Boga, čovjek se boji svega drugoga."

"Ali, ljudi jedni drugima itekako mogu biti i utjeha i izvor radosti i svašta nešto. Ali mi smo toliko pokoreni, toliko porobljeni prividnim atrakcijama da više uopšte ne gledamo druge ljude. Ne sastajemo se sa sobom, kako ćemo se satati sa drugima."

Društvo utemeljeno na mržnji, ko proizvodi ratove, luđačka košulja Dejton

"Danas se digla velika dreka zato što je Putin poveo veliki rat u Evropi. Nije bilo traga ovolikoj galami kada je okupiran Afganistan, kada je okupiran Irak, kada je razvaljena Libija, kada je zapaljena Sirija. Niko se ne uzbuđuje oko toga što u Jemenu dnevno gine nekoliko stotina djece, što djeca gladuju. Ma ne. Nama bi bilo sjajno kada bi Putin bio naš problem. Naš problem je društvo utemeljeno na mržnji, bijesu, konkurenciji, nadmetanju, otimačini."

VEZANI TEKST - Dževad Karahasan: U penziju ide profesor, a ne pisac jer to je moja strast, potreba, moja priroda

"Bosni je u Dejtonu navučena luđačka košulja. A vi dobro znate da luđačka košulja blokira svaki pokret tijela koji je navučen. U Bosni se ništa ne može pokrenuti, niti promijeniti dok je aktualan, dok važi ovaj sistem koji je Bosni nametnut."

"Vi znate da je Bosna vjerovatno jedina država bez građana. Po Dejtonskom ustavu mi nismo građani, mi smo samo pripadnici nacija."

"Problem je u tome što mi živimo u vremenu fundamentalizma i fundamentalista, a fundamentalista je čovjek koji nema vjere. On ima malo znanja o religiji, ne o vjeri, i pokušava sa to malo znanja nadomjestiti odsustvo vjere." 

"Pobune i ratove pokreću oni koji se bore za privilegije. Jedni da ih ne bi izgubili, i drugi dovoljno bogati da bi ih stekli. Mislim da to objašnjava ovu užasnu dijalektiku smrti, dakle ratove koji se stalno ponavljaju. Velike imperije nastaju  ratovima i za njih je rat jedan od važnih oblika privrede."

Evropa nije mogla spoznati sebe bez islamskog svijeta

"Evropska unija se, ja to duboko vjerujem, iako zvuči pretenciozno, preko svake mjere pretenciozno, ali ja zaista duboko vjerujem, da se EU boji Bosne, zato što je Bosna prije Dejtona bila idealni model Evropske unije - jedna zajednica kultura. Nemojte molim vas nikada zaboraviti da nije bilo vojske koja je stvarala Bosnu, nije bilo ni političke stranke, nije bilo političkog pokreta. Bosnu je stvorila kultura, jedan način života. Kultura nema moći, ali je vraški živahna. Ne možete je uništiti. Jer kultura oblikuje i čuva vrijeme."

VEZANI TEKST - Dževad Karahasan iz Austrije za Faktor: Šta me je posebno obradovalo na dodjeli Goetheove nagrade

"Evropa nikada ne bi mogla saznati sebe da nije imala islamski svijet tu prekoputa, kao što islamski svijet nikad ne bi sebe saznao na ovaj način da nema Evropu. Mi jedni drugima trebamo, mi jedni drugima pomažemo da prepoznamo i shvatimo sebe. Jedino tako možemo preživjeti."

Sistemski se proizvode strahovi

"Vi ste primijetili da se od početka nesretnog 21. stoljeća na Zapadu sistematski proizvode strahovi. Počelo je 2001. sa strahom od terorizma i ratom protiv terorizma. Nikad niko nije objasnio taj rat, oko čega se on vodi, šta je terorizam. Nastavilo se strahom od ekonomskog sloma. Mislim da je to bila 2008. kad su države u EU upumpale u privatne banke čini mi se 700 milijardi eura. Nikoga nisu pitale. Zašto? Pa da se ne bi slomio finansijski sistem. Pa k' vragu, zašto niste ostavili nekoliko banaka u vlasništvu države, pa da one brane finansijski sistem. Zašto prelivate novac iz društva u privatne džepove? Ali da bi se to uradilo, i da se niko ne bi bunio, proizveden je stravičan strah od ekonomskog sloma. Ako nam banke propadnu, odosmo svi dođavola. Imate sjajne stihove Bertolda Brechta koji glase: "Samo amateri pljačkaju banke, profesionalci ih osnivaju". Nakon tog straha od ekonomskog sloma, došli su strahovi od klimatskih promjena, od nekorektnosti, a uplašeni ljudi ne čine društvo, uplašeni ljudi su gomila. U gomili se ne misli, u gomili se ne može razgovarati." 

"Da se ne zavaravamo, već 25 godina se na Balkanu sistematski proizvode strahovi i mržnja. Svaki put kad se pojavila mogućnost da se ljudi sjete činjenice da su oni ljudi, pa očevi svoje djece, muževi svojih žena, žene svojih muževa, pa inžinjeri, profesori, liječnici i tek negdje, u 17. redu, nekakvi Srbi, Bošnjaci, Hrvati…, pseudopolitičari su se našli da to unište. Proizvode nove strahove, mržnje, ponavljajući da će, ako ne budemo poslušni, pustiti druge da nas prikolju."

Kada smo izgubili sposobnost da razgovaramo

"Kad smo izgubili sposobnost da razgovaramo, kad smo povjerovali da je ono što mi imamo reći SMS poruka, i da je ono što nam neko naš ima reći SMS poruka koja se završava sa LP, tada smo izgubili i radost, izgubili smo sposobnost da volimo ili izgubili smo ljubav."

"Mene, gospođo, uspjeh uopće ne zanima jer uspjeh je kraj procesa, a mene raduje proces. Ja sam platonovac, pitagorejac, a pitagorejci su znali da je put cilj. Kad se dođe na cilj, put je iza nas, znači život. Cilj me ne zanima. Ja, gospođo, uopće ne želim biti besprijekorno zdrav jer ljudski karakter se izražava i u bolestima koje će nas snaći. U mojim godinama biti besprijekorno zdrav značilo bi biti bez karaktera. A meni je mnogo stalo do toga da budem čovjek sa karakterom. "

"Ponekad je teško vjerovati da nam se baš uvijek događa ono što je najbolje za nas, ali moramo sebe u to uvjeravati jer nam je lakše podnositi život ako u to vjerujemo."

"A mi se danas pravimo da razgovaramo razmjenjujući fraze koje ništa ne znače. Ja bih rekao malo šaljivo da je moderna epoha naša počela sa diplomatijom koja je izmislila tzv. "small talks", prividni razgovor koji se sastoji iz razmjene fraza, a isključuje svaku razmjenu znanja i osjećaja." 

Nema čiste sreće ni čistih emocija

"Ne može se osjećati čista sreća. U ljudskoj sreći je uvijek prisutan i strah, ako ništa drugo strah od gubitka te sreće, i pitanje jesam li ja ovoliku sreću stvarno zaslužio, zašto me je zapala. Uvijek je u našem užitku prisutno malo bola. Nemojte, molim vas, zaboraviti da u nekim jezicima, naprimjer u latinskom i njemačkom strast i patnja imaju isto ime passion, odnosno leidenschaft..."

"Nema čistih emocija, kao što nema ni čistog potpunog zdravlja." 

"Bez problema bismo izgubili sposobnost da se radujemo." 

"Čovjek koji se zna radovati sebi, Boga mi negdje nije uredu, da li u srcu ili u glavi, i zato što smo zaboravili slušati, što smo zaboravili razgovarati, izgubili smo radost. Jer mogu se radovati jedino vama. Zamislite čovjeka koji ujutro ustane iz kreveta, ode u kupatilo, gleda se u ogledalo i kaže: "E svaka ti čast", "Aferim". Pa Boga mi nije normalan."

"Nama je prividno znanje potpuno pojelo život. Svi hoće da budu bogati, moćni i lijepi. Svi hoće da se podvrgnu estetskoj operaciji. Svi hoćemo da izgledamo, niko neće da bude."

Čovjek je mnogo više od svog sad i ovdje

"Prije 20-ak godina me je djevojka kojoj sam priznao da nemam mobitel gledala zapanjeno i provjeravala pogledom jesam li ja normalno ljudsko biće, hoću li joj skočiti za vrat. Kad sam prije pet-šest godina jednom čovjeku priznao da nemam mobitel, Kaže: "O blago vama, pa je li vama jasno koja je to privilegija". Govorim, jasno mi je jer, naravno, tehnolozi, đavolji okot na ovom svijetu, proizveli su mobitele da bi nas zakovali za naše sad i ovdje. Mobitelom vas mogu vratiti vazda u ovaj trenutak i na ovo mjesto. A vi ste mnogo više, vi ste i ona osoba od prije sedam godina, vi ste i ona blesava djevojčica od prije 25 godina, vi ste kad uzmete u ruku knjigu sagovornica Platonu, vi ste i ona zasanjana osoba koja zamišlja sebe za 37 godina kao staru osobu koja dijeli mladim ljudima savjete i gnjavi ih time... Čovjek je mnogo više od svog sad i ovdje. Kad nas zakucaju za naše sad i ovdje pretvorili su nas u robove i što je još gore u robote."

"Ja se i u svoj život miješam samo onda kada baš moram."

"Nama se danas pokušava prodati priča kojom bi mnogo novca, još više novca moglo kupiti sreću, ljubav, radost i uporno nas se pokušava navesti da zaboravimo da nije bogat onaj koji ima mnogo, nego onaj kome ništa ne treba. Zašto naša današnja kultura nama ne da da živimo i budemo ono što jesmo? Zato što današnjoj zapadnoj kulturi ne trebaju živi ljudi nego potrošači, a da biste bili potrošač, vi morate stalno željeti da više imate i biti spremni da stalno više kupujete i trošite. A da biste to stalno željeli, ne smijemo vam dozvoliti da se počnete baviti sobom i svojim životom. Zato, evo vam jeftini, ako treba besplatni mobiteli da bez prestanka pišete i primate SMS-ove u kojima nema ničega osim informacije. Evo vam 79 TV programa na kojima će se vrtiti strašno atraktivne, kobajagi, uzbudljive emisije koje vam ne daju da se sastanete sa sobom..."

Iskrenog čovjeka niko ne može prevariti

"Nisu drugi ljudi opasnost po vas ako ste vi iskreni. Iskrenog čovjeka niko ne može prevariti jer ne zaboravite da mi u svijetu vidimo samo ono što nosimo u sebi. Čovjek koji u sebi nosi ljepotu vidi samo ljepotu oko sebe. Čovjek koji je ozaren ljubavlju vidi oko sebe ljubav, dobar čovjek vidi dobre ljude."

"Prvi temeljni ljudski grijeh je strah. Strah vas je porobio kad ste izgubili povjerenje, a povjerenje ste izgubili kada ste izgubili sposobnost da se radujete, kad ste pokušali sebe uvjeriti kako ste vi zaradili svoje rođenje, kako ste vi zaradili to što vas neko toliko voli..."

Šta nam to daje razloge da podnosimo život

"Dobra književnost ne uklanja iz svijeta ništa nego ljudima pomaže da prepoznaju sebe i ono radi čega ima smisla trpjeti život, boraviti na svijetu."

"Mi živimo u kulturi koja nas uvjerava da je emocija pogubna jer otkriva našu slabost. Pa robe Božiji, naravno da sam slab. Bogu hvala."

"Emocija oslobađa u nama energiju, budi životnu radost, daje nam razloge da podnosimo život."

Ideologija je lažna svijest

"Ja se samo trudim da se čak ni u životu koji mi je mnogo manje važan od književnosti, ne određujem ideološki jer ideologija je lažna svijest."

"Tako da mi na temelju pripadnosti, ako mislimo ideološki, tvrdimo da mi nismo okupirali neku zemlju nego smo je oslobodili, kad mi organiziramo orgije mučenja kakve svijet nije vidio od 16. stoljeća, to je samo odbrana ljudskih prava. Kada mi uništavamo gradove, to je iz ljubavi ili šta već."

"E to licemjerje, ta lažljivost ideološki uspaljenog uma je jedan od temeljnih problema Bosne danas. Drugi veliki problem je to što smo svi, što je društvo jako ideologizirano, tako da od ideoloških modela, projekcija ne vidimo stvarnost. Svakodnevni stvarni život je nešto posve drugo od naših ideoloških projekcija. Onog momenta kad vratimo sebi sposobnost da vidimo lice umjesto ideološke projekcije, da vidimo čovjeka umjesto ideološkog modela, mislim da će se stvari pokrenuti prema nekom mogućem rješenju."

Tražim sagovornike, ne sljedbenike

"Moji studenti znaju da sam od njih uvijek zahtijevao da mi budu sugovornici, a ne sljedbenici. Ja sam htio da raspravljamo. Šaljivo govoreći, kao profesor sam uvijek mnogo više htio biti babica, nego onaj ko propovijeda. Kad kažem babica, mislim sugovornik koji će mladom čovjeku pomoći da u sebi prepozna, da oblikuje, i izrazi ono što on već nosi u sebi. Naravno da su od tog mog pristupa obrazovanju fantastično profitirali talentirani ljudi. Ovi koji nisu talentirani, nisu baš mnogo dobili, jer ni najbolja babica ne može poroditi ženu koja nije trudna."

"Ja sam svojim studentima, kada sam god počinjao saradnju sa novom generacijom govorio: "Raja, na nastavi kod mene je haman sve dozvoljeno, strogo je zabranjeno samo unaprijed se slagati sa mnom. Molim vas, sa mnom raspravljajte, diskutirajte, polemizirajte. Mi moramo biti sugovornici. Ja vama moram pomoći da prepoznate i saznate sebe". Danas obrazovanje je obavezno da ljude osposobi za obavljanje nekih poslova. Ja vas lijepo molim, primijetite da je razlika između klasičnog obrazovanja i ovoga danas doslovno razlika između slobodnog čovjeka i roba, odnosno stroja."

"Meni je književnost razgovor. Meni je moj roman uspio, vi ste ga stvarno pročitali, ako ste u njemu prepoznali, u njega mogli projicirati svoja iskustva, svoja osjećanja, svoja pitanja."

Ljude volimo zbog njihovih nedostataka

"Primijetili ste da ljude koje volite, volite zbog njihovih nedostataka malo više, nego zbog njihovih vrlina. Tako je i sa knjigama. Kad možete reći zašto nekoga volite jasno je da ga više ne volite. Znači to je bilo i prošlo, ohladilo se, sad racionalizirate. Tako je i sa knjigama. Knjige žive i od svojih nedostataka."

"Bogatstvo bih dao za čovjeka s pitanjima, jer koga god sretnem, on me zaspe odgovorima."

"Mi o ljudima sudimo uglavnom na temelju predrasuda. Samo o onim rijetkima koji su nam postali dragi ne sudimo na tom temelju."

Naš temeljni interes je društvo koje će funkcionirati

"Kada dospijemo na svijet, mi smo kao glumac koji ne zna tekst, ne zna u kojem komadu igra, a bačen je na pozornicu. Da bismo se na toj pozornici i u toj situaciji snašli, pomaže nam naše znanje o prošlosti."

"Radi se o tome da korupcija i nepotizam, guranje svojih amidžića i daidžića, postoje uglavnom zato što mi nismo shvatili da je naš temeljni interes društvo koje će funkcionirati. Jedan od najdubljih problema našeg društva je takozvana gerontokracija – vladavina đuturuma. Ili, kako bi se to pitomije reklo, sukob generacija. Lažu gadovi kad govore o sukobu nacija, religija, kultura. Ovdje vlada sukob generacija i ovdje imate ambijent u kojem ljudi mlađi od 35 godina jedva da imaju šansu dobiti bilo kakav posao, bilo šta učiniti da se dokažu, da se ostvare." 

Pred Srebrenicom ostajem nijem

"Pred činjenicom Srebrenice ostajem nijem zbog žrtava i zbog počinitelja jer, tugo, o meni govore i jedni i drugi, jer su i jedni i drugi ljudi. O meni govori sudbina žrtava jer ja ne znam zašto su na mjestu žrtava danas oni, a nisam ja. To nije moja zasluga, ja ne znam nijednog odgovora. Ali i počinioci, oni su ljudi. Bože, ja sam, srećom, u ovom užasu bio na strani žrtava. Valja nam živjeti sa sviješću o tome da se to dogodilo, valja nam živjeti pored onih kojima se dogodilo, valja nam, o užasa, živjeti sa onima koji su to učinili, valja nam živjeti sa sviješću da će se to ponoviti. Nadajmo se ne opet u Bosni, nego negdje daleko tako da ćemo o tome moći filozofirati, izgovarati mudre frazetine ili se praviti da pomažemo. Šta je jedino čemu se možemo nadati, to je ne dozvoliti da to potone u zaborav. Pri tome koliko god me u nijemost gura užas bola, trpnje, toliko me u nijemost gura i strah od užasa pred onim što su ljudi spremni učiniti svojoj braći ljudima".