Razrušenost ovog područja stvara dosta dobrih zaklona i mjesta za djelovanje manjih udarnih grupa koje pozavanjem terena i ratnim iskustvom imaju prednost u odnosu na simetričnu vojnu silu koja ratuje po šablonu udžbeničke projekcije oružane sile.

Takvo šablonirano kretanje oklopnih vozila i pješaštva kroz razrušeni urbani prostor koji pokriva vatrena podrška sa kopna i iz zraka ne daje nikakvu prednost napadaču, a braniocu pruža komfor aismetrične borbe, odnosno slobodu da izabere mjesto i vrijeme napada i da se povuče u skrovišta ili udari na drugom mjestu simultano.

Gubici za Izraelsku vojsku će sigurno biti neprihvatljivi. Sjeverni dio Gaze u koji izraelske snage namjeravaju ući je 60 posto razrušen i predstavlja najteži teren za ratovanje, a davanje izraelskoj vojsci dozvole za ultimatume i nekažnjeno ubijanje civila samo će izazvati veću volju za borbom Palestinaca, koji sada ne ratuju za Hamas, već za vlastiti opstanak.

Operacija ulaska Izraela u Gazu će biti najveći test za zapadne vrijednosti i njihov jednak odnos prema genocidu i etničkom čišćenju u Ukrajini i u pojasu Gaze.

Izrael svojom brutalnošću u odnosu prema svim Palestincima u pojasu Gaze, a ne samo prema Hamasu, dokazuje da je ne samo u organizacionim već i u državnom - institucionalnom smislu isti u radikalizmu kao i Hamas. Zbog toga bi trebalo da izgubi svoje mjesto zapadnog čuvara stabilnosti regije i apropo svoje visoko mjesto među zapadnim saveznicima, no pitanje je da li će se to desiti?

Ako se ne desi barem distanciranje od Izraelske politike zločina i jednake odgovornosti svih Palestinaca onda su Rusija i Iran izjednačili u narativu odgovornosti za svjetski mir i moralne vrijednosti što im je i bio cilj kada su naoružali, obučili i potaknuli Hamas u napad na Izrael.

Time su sa sebe skinuli odgovornost za vlastita nasumična ubijanja civila po Ukrajini, jer će uvijek isticati primjer Gaze kao kontra-argument.