U Sudu Bosne i Hercegovine danas je unakrsnim ispitivanjem zaštićenog svjedoka O-1 nastavljeno suđenje komandantu odbrane Srebrenice Naseru Oriću i njegovom saborcu Sabahudinu Muhiću, koje optužnica Tužilaštva Bosne i Hercegovine tereti za navodna ubistva ratnih zarobljenika u općinama Srebrenica i Bratunac 1992. godine.

Gotovo pet sati trajalo je unakrsno ispitivanje "ključnog svjedoka" Tužilaštva, koji je i danas svjedočio videolinkom iz sudnice u Beogradu, budući da je odbrana imala nemali broj razlika u iskazima ovog svjedoka, koje je trebalo razjasniti.

Svjedok je, naime, a na što je odbrana u više navrata ukazivala kako tokom prvostepenog postupka, tako i pred Apelacionim vijećem, o istim događajima davao više iskaza tokom istrage i na glavnom pretresu, koji su se bitno međusobno razlikovali, a tokom jučerašnjeg direktnog ispitivanja od tužioca svjedok je čak ispričao neke stvari koje nikada ranije nije spomenuo i koje se razlikuju od svega što je dosad svjedočio.

Višestruko osuđivan

Na samom početku unakrsnog ispitivanja advokatica Nasera Orića Lejla Čović je pitala svjedoka da li je nakon prvostepene presude razgovarao sa tužiocem Miroslavom Janjićem ili nekim drugim tužiocem u mjestu gdje se trenutno nalazi, što je on negirao.

U pogledu kredibiliteta pitala je svjedoka da li je tačno da je on 11 puta pravosudno osuđivan za različita krivična djela, između ostalog i za lažno prijavljivanje, na što je svjedok odgovorio potvrdno. Pored toga, prema priznanju samog svjedoka, dva puta je izdržavao zatvorsku kaznu u tuzlanskom KPZ-u.

Također, odbrana je pitala svjedoka da li je prije njegovog ulaska u program zaštite svjedoka, Općinski sud u Tuzli protiv njega potvrdio optužnicu za razbojničku krađu na štetu starice H. F., a Općinski sud u Banovićima za njim raspisao potjernicu, na šta je svjedok odgovorio "da je to završeno".

Na ova pitanja burno je reagirao tužilac Miroslav Janjić, koji je kazao da je taj postupak završen tokom prvostepenog postupka, te da je svjedok osuđen na uvjetnu kaznu, na što je Čović istaknula kako odgovorno tvrdi da je svjedok od Tužilaštva dobio pogodnosti u tom pogledu kako bi svjedočio u ovom predmetu.

- Tačno je, zar ne, da je MUP TK, neposredno prije vašeg ulaska u program zaštite svjedoka podnio protiv vas više krivičnih prijava i to za krivična djela nanošenje teških tjelesnih povreda, prevara, nasilničko ponašanje, razbojnička krađa? - upitala je Čović, na što je tužilac ponovo burno reagirao, tražeći od odbrane da prikaže na grafoskopu dokumente koji potkrepljuju te navode, što je odbrana i učinila, te predočila i da je svjedok u više navrata prekršajno kažnjavan, između ostalog i zbog narušavanja javnog reda i mira učestvovanjem u tučama.

Odbrana je ponovo predočila svjedoku njegove različite iskaze vezano za jedinice u kojima je bio angažiran početkom rata (svjedok je i u tom pogledu imenovao različite jedinice i zapovjednike, kako u istrazi, tako i na glavnom pretresu). Između ostalog, odbrana je predočila svjedoku njegov iskaz u Tužilaštvu BiH koji je dao 10. jula 2014. godine kada je rekao da "nije bio vojno angažovan prije dolaska u Srebrenicu", dok je na glavnom pretresu tvdio da je u maju 1992. godine bio u jedinici kojom je komandovao Alija zvani Livada iz Konjević Polja.

Svjedok je i ove, kao i brojne druge razlike u svojim svjedočenjima koje su iznesene tokom njegovog daljeg ispitivanja, pravdao time da se "bojao Nasera Orića i nije smio da kaže istinu, iako je to želio".

Nakon što je odbrana ukazala da je svjedok tokom davanja tog iskaza spominjao Nasera Orića kao krivca za neke druge događaje, O-1 je kazao da je on "tu, kao i druge dvije ili tri izjave svjesno dao", te da nije sve iznosio dok mu nije obećano da će dobiti zaštitu i pogodnosti od Tužilaštva.

Svjedok je ponovo naveo da je tokom davanja tog iskaza u Tužilaštvu "tu bila prisutna i neka bula, koja ga je lično pitala smije li on reći da je to bio Naser Orić".

Odbrana je svjedoku predočila i njegov vlastoručno potpisan zahtjev za priznavanje vojnog staža, "od 15.6.1992. do 10. 3. 1993., kada sam borac Cerske brigade", a ranije je izjavio da je bio pripadnik Srebreničkih jedinica.

Svjedok je upitan i na okolnosti njegovog ranjavanja, te je potvrdio da je ranjavan 13. 10. 1992. godine u Cerskoj i 11. 12. 1992. godine na Crnom vrhu. Potvrdio je da je prilikom ranjavanja na Crnom vrhu pogođen u lijevu natkoljenicu i šaku, da je imao teške povrede nakon kojih se oporavljao i da "mjesec i po do dva nije mogao da hoda".

Odbrana je tada pitala svjedoka kako je moguće da je svjedočio o akciji na Kunjerac koja je bila tri dana kasnije i kada je on, kako tvrdi vidio navodno ubistvo Mitra Savića, te predočila dokaz iz Federalnog ministarstva za pitanja boraca u kojem je navedeno da je svjedok tada bio ranjen, na što je burno reagirao tužilac Janjić dovodeći u pitanje autentičnost dokaza, budući da odbrana, kako je kazao, nije prikazala originalan dokument. Odbrana je istaknula da je originalni dokument u prvostepenom postupku uvršten u spis i kao takav nikako ne bi trebao biti sporan, a kasnije tokom suđenja je taj dokument i pronađen u sudskom spisu, te i predočen.

Odbrana je ukazala i da je svjedok u ranijim iskazima rekao da je za ubistvo Milutina Miloševića u selu Lolići čuo od Safeta Mehića, da bi kasnije tvrdio da je to lično gledao, da bi se svjedok ponovo pravdao tobožnjim strahom od Orića.

Odbrana je ukazala i da je svjedok jučer rekao da tada "nije bilo nikakve akcije", dok je u istrazi rekao da je "u Loliće došao jer je čuo da ima ta neka akcija", kao i njegove različite izjave u pogledu njegovog poznavanja Miloševića. Svjedok je jučer također rekao da je Milošević bio u plavoj policijskoj uniformi, dok je u prvostepenom postupku rekao da je "bio u vojnoj uniformi", a u istrazi je ispričao treću verziju, tačnije da je "na sebi imao šarenu košulju i ispod nje pancir, koji smo kasnije skinuli".

- Tada sam sve svjesno pogrešno rekao da bih sebe ogradio - ponovo je ustvrdio svjedok, te naveo da je tek nakon što je razgovarao sa glavnim tužiocem Goranom Salihovićem, kada mu je obećana zaštita, pristao da govori više o ovim događajima.

Šta je utvrđeno obdukcijom

Odgovarajući na pitanja odbrane, svjedok je ponovo ispričao kako je, navodno, nakon ispitivanja Miloševića, Orić u njega ispalio rafal iz automatskog oružja, a nakon toga i Muhić u njega ispalio još jedan rafal.

( Tokom glavnog pretresa u Sudu BiH je svjedočio patolog Zoran Stanković, koji je tokom obdukcije tijela Milutina Miloševića utvrdio da je njegova smrt nastupila uslijed "ustrijelne rane iz pištolja u lijevom podlopatičnom predjelu, te povrede nastale udarcem tupim predmetom u predjelu glave", op.a.)

Svjedok je govoreći o akciji na Zalazju i danas ponovio da je akcija krenula oko pola deset ili deset, te da su po dolasku na Zalazje naletjeli na mitraljesko gnijezdo. Na pitanje odbrane koliko su trajale te borbe prije nego su došli do kuća Rakića, gdje se desilo navodno ubistvo Slobodana Ilića, svjedok je kazao oko sat vremena.

- Znači li to da vi između 11 i 12 sati dolazite na tu lokaciju, gdje su kuće kod pravoslavnog groblja?- Upitala je Čović, na što je svjedok odgovrio potvrdno. I ovaj navod svjedoka O-1 u potpunoj je suprotnosti sa svim onim što su rekli ostali svjedoci Tužilaštva, među kojima i preživjeli pripadnici VRS-a, koji su kazali da su borbe na Zalazju trajale sve do kasnih popodnevnih sati.

Priča O-1 ne slaže se s drugim svjedočenjima ni kada je riječ o "tamiću", za kojeg tvrdi da je završio "u međi" i da su sa njega skinuli PAT, ali  svi drugi svjedoci ranije su naveli da je "tamić" otišao u pravcu Sasa i da nikada nije zaustavljen, niti je bilo ko s njega zarobljen.

Odbrana je ukazala i da je svjedok jučer prvi put spomenuo da je Naser Orić ispalio rafal u sudiju Slobodana Ilića, a nikada ranije ni u istrazi, niti na glavnom pretresu to nije rekao.

Također je ranije rekao da su "dok su stajali kod tih kuća iz podruma istrčala trojica srpskih vojnika, "koji su krenuli bježati prema Sasama, te da ih je Orić sve pobio", dok je jučer rekao da su "ti srpski vojnici krenuli bježati prema Potočarima i da ne zna šta je s njima bilo".

Također je jučer tvrdio da su tijela ubijenih srpskih vojnika istu večer odvezeni i zakopani na Zalazje (prema onome što je on čuo), dok je ranije svjedočio da je "on otišao kući, a da su ti mrtvi ostali na kamionu i ne zna šta se dalje s njima dešavalo.

Svjedok u iskazu iz 2014. nije ni spomenuo ubistvo Mitra Savića, dok je jučer rekao da ga je lično ubio Orić i to tako što mu je pucao u prsa, pa u glavu, na što je odbrana također ukazala.

(Supruga Mitra Savića na svjedočenju u prvostepenom postupku je rekla da je njen suprug pogođen u brk, op.a.) 

Tokom unakrsnog ispitivanja tužilac Miroslav Janjić je na gotovo svako pitanje odbrane isticao prigovore, a kako je odbrana ukazala Vijeću, to je činio na način da je svaki put dok je obrazlagao prigovor, svjedoku sugerisao šta da odgovori. U jednom trenutku je odbrana čak rekla Vijeću kako "tužilac svjedoči umjesto svjedoka".

Odbrana Sabahudina Muhića je također istaknula brojne razlike u iskazima svjedoka, kao i činjenicu da je tokom istrage za "Mrču, Redžinog sina iz Voljevice", rekao da se zove Senad Salihović.

U iskazu datom 2015. godine naveo je "Senada Muhića, zvanog Mrčo".

Kada je u pitanju ubistvo Milutina Miloševića, odbrana Sabahudina Muhića je ukazala da svjedok Muhića 2014. godine uopće ne spominje.

Treći rafal?!

- Svjedok je jučer rekao da ne zna da li je Milošević bio mrtav odmah nakon što je u njega pucao Orić, jer je Mrčo odmah "potvrdio rafal". U prvostepenom postupku ste rekli da je on bio mrtav nakon što je Orić pucao u njega, ležao je, bio prevrnut na bok, te da je "Mrčo pucao u njega kad smo već krenuli za Srebrenicu". Šta je od toga tačno? - upitala je braniteljica Sabahudina Muhića Sabina Mehić, da bi svjedok na današnjem ročištu iznio još jednu verziju događaja, koja se razlikuje od svih dosadašnjih, odnosno da je, kako je danas ustvrdio, Muhić u Miloševića pucao u dva navrata, jednom odmah, a jednom kasnije.

Odbrana je također ukazala da je svjedok jučer ispričao da je Naser Orić ubio Mitra Savića i da se "poslije toga nije dešavalo ništa". Čak i na pitanje tužioca Janjića da li je neko još pucao u Savića, svjedok je odgovorio odrično, da bi se, nakon što mu je tužilac rekao da je ranije na glavnom pretresu rekao da je u Savića pucao i Muhić, svjedok odjednom i toga "prisjetio".

Suđenje će biti nastavljeno 8. oktobra, kada će biti uloženi materijalni dokazi.