Tridesettrogodišnja Tuzlanka Suada Husejnović Kikanović pola svog života ide na dijalizu. Još u srednjoj školi dijagnosticirano joj je oboljenje bubrega i do danas njen život se svodi na aparate. Uprkos tome što je još kao djevojčica oboljela, nikada nije dobila šansu za transplantaciju.

Iako bi joj članovi porodice rado donirali bubreg, takva transplantacija se ne može obaviti u BiH jer su njihove krvne grupe različite od Suadine. Njen život može spasiti takva transplantacija u inozemstvu ili kadaverični donor.

- Sve ove godine otkad idem na dijalizu niko mi u UKC Tuzla nije rekao da trebam negdje drugo tražiti spas. Uvijek su samo govorili: "Ti si na listi, mlada si, bit ćeš transplantirana". Međutim godine su prolazile, a ništa se nije mijenjalo, osim mog zdravstvenog stanja koje je iz godine u godinu postajalo sve gore. Imala sam 15 operacija do sada, od postavljanja katetera, odstranjivanja materice i jajnika, do razno-raznih drugih operacija, pucanja katetera...- počinje Suada svoju priču za Faktor.

Suada Husejnović Kikanović

- Sve što se na dijalizi može proći, ja sam prošla. Nakon personalne dijalize sradala mi je trbušna maramica pa sam prešla na hemodijalizu. Krvni sudovi mu si jako tanki jer dijaliza je ostavila traga. Još mnogo toga je bilo, ne mogu sve ni nabrojati. Međutim, niko se nije udostojio da mi kaže da sebi tražim spasa. Nikada nisam dobila šansu za transplantaciju, a sa liste čekanja sam skinuta kada mi se javio problem sa parathormonom, ali to mi niko nije rekao. Uzalud sam se nadala sve dok to nisam slučajno saznala – kaže Suada.

Hrabra mlada žena nastavlja svoju borbu. Nada se da će uz pomoć dobrih ljudi prikupiti novac za transplantaciju u inozemstvu, ali prije toga morat će se podvrgnuti još jednoj operaciji.

Nažalost, Suada je samo jedna od mnogih osoba kojima je transplantacija jedini spas. U Federaciji BiH prije gotovo godinu dana usvojen je Zakon o transplantaciji organa i tkiva u svrhu liječenja, koji je i dalje samo mrtvo slovo na papiru.

Tomislav Žuljević, predsjednik Udruženja dijaliziranih i transplantiranih FBiH, kaže nam da, što se tiče pacijenata, nikakvog pomaka niti efekata nije bilo. Broj kadaveričnih, odnosno transplantacija organa sa moždano mrtvih osoba, nije povećan. Od usvajanja zakona bile su tek dvije kadaverične eksplantacije a, prema Žuljevićevim riječima, trebalo ih je biti barem deset.

- Čini se da je stanje mnogo gore nego prije dvije, tri godine jer stala je i kantonalna bolnica Zenica koja je bila uzor svim bolnicama koje su radile eksplantacije organa i jedno vrijeme je bila prva u BiH. U posljednje vrijeme su stali i oni, ne znam zbog čega, ali ni druge bolnice ne rade na provedbi Zakona. UKC Tuzla radi punom parom, ali oni rade samo transplantice organa sa živih donora. Međutim, pravi izvori organa su umrle osobe jer nemaju svi žive donore koji im mogu dati bubreg i spasiti život. Posebna je priča ljudi koji čekaju na transplantaciju jetre i srca jer oni nemaju druge nade za život osim da čekaju da neko umre i da dobiju taj organ. To su jako veliki problemi. Kod bubrežnih bolesnika, ipak, postoji dijaliza kao intermeco do transplantacije, ali kod drugih bolesnika nemate tu šansu, ili dobijate organ ili umirete – kaže Žuljević.

Za neprovođenje Zakona najogovornijim smatra federalnog ministra zdravstva Vjekoslava Mandića.

Federalni ministar zdravstva Vjekoslav Mandić

- Ovo je najnesposobnija garnitura u Federalnom ministarstvu zdravstva u posljednjih deset, dvadeset godina ili čak otkako postoji. Ministar Mandić nije se nikada oglasio. Iz njegovih usta nikada nismo čuli riječ "transplantacija". Nevjerovatno je inferioran po tom pitanju, a ipak je ministar glava kuće i od njega sve treba krenuti. Zakon koji je usvojen Federalno ministarstvo trebalo je pretočiti u praksu ali to nisu učinili. Više puta sam prozvao ministra Mandića, ali prosto moram jer jako je nesposoban ili jednostavno ne želi. Jesu li u pitanju farmaceutski lobiji ili njegovo neznanje, bježanje od odgovornosti, ne znam. Nedavno smo se obratili i federalnog zdravstvenoj inspekciji sa zahtjevom da se provjeri zašto se zakon ne provodi – razočaran je Žuljević.

Naglašava da ništa nije učinjeno na uspostavi registra nedarivalaca.

- Federalno ministarstvo zdravstva je trebalo u roku od nekoliko mjeseci napraviti registar koji će biti u domovima zdravlja kod porodičnih ljekara ili u kantonalnim ministarstvima zdravstva gdje bi se ljudi koji ne žele biti donori mogli izjasniti o tome. U protivnom, svi smo potencijalni davaoci, ali šta to u biti znači? To znači kada se dogodi moždana smrt u jedinici intenzivnog liječenja negdje u bolnici u FBiH, koordinator bi trebao provjeriti da li je ta osoba u registru nedarivalaca. Ako jeste, onda se ne ide u razgovor sa porodicom, ako nije, to je potencijalni davalac. E tu je kočnica. Koordinatori ne idu u razgovor sa porodicama, a to bi bila primjena zakona – kaže Žuljević, koji je i sam transplantirani pacijent.

Tomislav Žuljević

Pojašnjava da je svaki ljekar porodične medicine iz Ministarstva zdravstva FBiH trebao dobiti upute na osnovu kojih pacijente upoznaje o tome da se mogu izjasniti ukoliko ne žele biti donori.

- Sada kada bi iz bilo kojeg razloga došli kod ljekara porodične medicine koji vas vodi, on bi vas odmah trebao upoznati o tome da postoje obrasci koje trebate ispuniti ako ne želite darivati organe u slučaju moždane smrti. I ja odem veoma često ljekaru jer liječim se godinama, a ne vidim da su oni dobili te upute od Federalnog ministarstva zdravlja, a zašto Ministarstvo to nije uradilo nije nam jasno. Znači, ništa nisu učinili da implementiraju zakon – govori naš sagovornik.

Dodaje da će pacijenti kojima život zavisi od transplantacije, ukoliko se ništa ne promijeni nakon uspostave nove vlasti, biti prinuđeni na proljeće ponovo organizirati proteste.