U Zenici je 26. augusta preminuo 42-godišnji muškarac koji je nekoliko dana ranije zadobio ubod pčele, nakon čega je došlo do teške alergijske reakcije.

Zbog ozbiljnog zdravstvenog stanja bio je hospitalizovan na Odjelu intenzivne njege Kantonalne bolnice Zenica, gdje je, nažalost, preminuo.

Smrtni slučaj u Zenici ponovo je otvorio pitanje koliko ubod pčele može biti opasan i koliko brzo bezazlena situacija može prerasti u borbu za život.

Iako većina uboda pčele završi tek bolom, crvenilom i otokom, kod pojedinih ljudi reakcija može biti mnogo ozbiljnija.

U najtežim slučajevima razvija se anafilaksija, odnosno sistemska alergijska reakcija koja može ugroziti život u svega nekoliko minuta.

O tome kada ubod postaje opasan, koji simptomi su alarm za hitnu reakciju za Faktor govori doc. dr. med. sc. Jasmina Nurkić, alergolog i specijalista kliničke imunologije.

- U našoj alergološkoj klinici definitivno imamo mnogo takvih pacijenata, pogotovo u ovom periodu, jer sezona ljeta i toplog vremena je upravo sezona uboda. To su uglavnom ubodi pčela, osa i stršljena. Dakle, ono što je najviše prisutno u našem regionu - kaže doktorica Nurkić.

Doktorica naglašava da je posebno važno razlikovati osobe koje već znaju da imaju ozbiljnu reakciju nakon uboda od onih koje se s takvom reakcijom nikada ranije nisu susrele.

- Jako je važno razlučiti dvije stvari. Osobe koje su od ranije upoznate da nakon uboda imaju tešku reakciju, i one koje je nemaju - kaže doktorica.

Teška reakcija, objašnjava doktorica Nurkić, nije isto što i veliki lokalni otok na mjestu uboda.

- Šta znači teška reakcija. To nije samo lokalno jako izražen otok. Pa i taj jako izraženi otok nije isti ako je ubod na nozi, na ruci ili na licu gdje je meko tkivo pa su ti otoci stvarno strašni, veliki i prave probleme. Kod teške reakcije osobe  pored toga imaju tegobe tipa mučnine, vrtoglavice, povraćanja, koprivnjače po cijelom tijelu, nagli pad pritiska koji izaziva jako ubrzan rad srca, osjećaj da u glavi nešto nije kako treba, pa imate osjećaj da ćete se onesvijestiti - kaže doktorica Nurkić.

Upravo zbog brzine kojom se simptomi mogu razvijati, vrijeme je jedan od ključnih faktora.

- Te tegobe se razvijaju u minutama. Nekada bude nešto sporije pa se uspije doći do hitne i primiti tu prvu neophodnu pomoć - naglašava doktorica.

Posebno oprezni moraju biti ljudi koji nikada ranije nisu imali alergijsku reakciju.

- Važno je razlučiti takav tip pacijenata od onih koji nikada ranije nisu imali nikakav ubod. Kada se to desi prvi put, nažalost, tada i najčešće bude fatalno - kaže naša sagovornica. 

Doktorica objašnjava da osobe koje već imaju dijagnosticiranu tešku reakciju uglavnom znaju da su u riziku i imaju određenu terapiju.

- Oni pacijenti koji su od ranije imali poznate teške sistemske reakcije na ubod nekih od ovih insekata, su uglavnom pacijenti koji su već imali pregled ljekara, kojima je ustanovljena teška reakcija na ubod i shodno tome data određena terapija - naglašava dr. Nurkić.

Za osobe kod kojih je već potvrđena teška alergijska reakcija, adrenalinski autoinjektor može biti ključan.

- Mi u Kantonu Sarajevo konačno imamo registrovan adrenalinski autoinjektor i za djecu i za odrasle. To je nešto što je neophodno da takvi pacijenti uvijek imaju sa sobom. Dakle to moraju uvijek nositi sa sobom i to je najbrži način da se osoba spasi. Da ima vremena da dođe do hitne - kaže dr. Nurkić.

Međutim, doktorica upozorava da adrenalin nije zamjena za hitnu medicinsku pomoć.

- Ni taj adrenalinski autoinjektor nije nešto što primate pa ste mirni. Nije to lijek koji smiruje sve tegobe, nego vam daje vrijeme da dođete do službe medicinske pomoći. Kupujete vrijeme - ističe doktorica.

Zbog toga, kaže, osoba koja koristi autoinjektor, ali i ljudi koji se nalaze oko nje, moraju znati kako on funkcioniše.

- S tim mora biti upoznata osoba koja ga koristi i svi koji se nalaze oko nje. Jer može se desiti da izgubite svijest, pa je važno da ljudi oko vas znaju da to imate u torbi i kako da vam pomognu - dodaje. 

Posebno je to važno kod djece.

- To posebno važi za školsku djecu, na izletima, prilikom izlaska u prirodu. Tu je važno da su svi upućeni o čemu se radi. Dakle, ti ljudi su uglavnom već spremni - kaže dr. Nurkić.

Na reakciju nakon uboda mogu utjecati i ranije alergijske tegobe.

- Važno je također da li su ti pacijenti od ranije alergičari. Neće isto reagovati neka osoba koja nikakve druge tipove alergijskih reakcija u odnosu na onu koja od ranije ima i astmu i neke druge tegobe. Znači obično osobe koje su sklone alergijama drugih tipova su, nažalost, one koje puno brže, puno burnije reaguju i na ubod insekata - ističe naša sagovornica. 

Ipak, ni osoba koja nikada nije imala alergiju ne može biti sigurna da se ozbiljna reakcija neće dogoditi.

Ono što je bitno naglasiti jeste da osoba koja nije nikada bila alergična na ubod pčele, u jednom momentu života to može postati.

Poseban oprez potreban je tokom boravka u prirodi, naročito tokom toplih dana.

- Što se tiče osoba koje nikada ranije nisu imale alergijske tegobe, nikada nisu ni posumnjale da bi mogle imati alergijsku reakciju na osu ili pčelu ili su čak imale ranije par uboda koji su bezazleno prošli, kod takvih osoba nema jasnih terapijskih smjernica. Ne znamo šta se može desiti - kaže Nurkić. 

Doktorica upozorava da svakodnevne navike tokom boravka na otvorenom mogu povećati izloženost ubodima.

- Moramo biti svjesni da boravak u prirodi, hrana koju nosimo sa sobom, slatki parfemi, raznolike boje na našoj odjeći su nešto što nas čini izloženijim takvim ubodima. To ih privlači. Zato svaki boravak u prirodi zahtijeva dodatni oprez. Bilo kakvo kretanje u prirodi uvijek zahtijeva da ste oprezniji od bilo kakvih uboda jer imamo u posljednje vrijeme i dosta uboda od određenih vrsta pauka i nekih drugih insekata - kaže naša sagovornica.

U slučaju uboda, prvi korak je ukloniti žalac, ali bez grubog potezanja.

- U slučaju da vidimo ubod, žalac pčele ili ose treba izvaditi, ali ne grubo. Taj žalac se obično vadi malo oštrijim predmetom. Može bankovnom karticom ili nekim ključem. Dakle, treba ga lagano izvaditi sa mjesta uboda, a zatim bi trebalo odmah staviti neku hladnu oblogu na mjesto uboda - kaže doktorica.

Međutim, ono što se dešava nakon toga treba pažljivo pratiti.

- Ako primijetite da na mjestu uboda promjena intenzivno brzo raste i razvija se, te ako se u roku od par minute ne osjećate dobro, to je loš znak. Od momenta uboda taj strah od uboda je i sam dio te alergijske reakcije. Tegobe koje pacijent osjeti nakon uboda u okviru sistemske alergijske reakcije je upravo taj osjećaj da će se desiti nešto strašno. I to je dio tih tegoba. Čim se osjećate tako, bolje je potražiti hitnu medicinsku pomoć. Oni će znati šta tačno raditi istuče Nurkić.

Pčela ne mora izazvati alergijsku reakciju da bi ubod bio opasan. Posebno rizična situacija nastaje kada se insekt nađe u piću ili hrani i ubode osobu u ustima, jeziku ili grlu.

- Ono što je zaista najstrašnije jeste da kada se pije iz neke limenke, neki slatki sok, ili iz neke flaše sa uskim grlom gdje vi ne vidite šta popijete, a tu se vrlo često zavuče pčela, onda se taj ubod desi u ustima, jeziku, u ždrijelu, u grlu i onda i taj sam lokalni otok može biti fatalan i kod osoba koje nemaju alergije. To je strašan momenat. Ima tu više mogućih scenarija. Nažalost, obično su ti prvi ubodi upravo ti fatalni ubodi. Jer osoba nije ni znala šta se dešava - kaže doktorica.

Zbog toga, kaže Nurkić, smrtni ishodi mogu nastupiti i kod ljudi koji ranije nisu znali da su alergični.

- Znači ti fatalni ubodi sa smrtnim slučajem je kada osoba nije znala da je alergična ili kada uopće nije alergična, a desi se da popije pčelu u soku pa taj otok napravi problem dodaje ona. 

Kod teške alergijske reakcije može biti zahvaćeno više organskih sistema, a simptomi mogu biti različiti.

- U slučaju da ste alergični na ubod pčele javlja se anafilaktički šok, odnosno sistemska alergijska reakcija. Mnogi organski sistemi su zahvaćeni a simptomi su razni. Na nivou probavnog sistema to je iznenadno povraćanje, iznenadni nagon na stolicu. Na nivou disajnog sistema to zna biti iznenadno suženje disajnih puteva pa osoba tokom disanja počinje da zviždi ili nagon na jak kašalj koji se ne može zaustaviti, zatim poplave usne - kaže naša sagovornica.

A jedan od najopasnijih simptoma jeste nagli pad krvnog pritiska.

- Dolazi do naglog pada krvnog pritiska, zujanja u ušima, srce ubrzano radi. Taj pad pritiska je najstrašniji u cijeloj priči, jer on izaziva gubitak svijesti. On je ono što može biti fatalno i tu je potrebno brzo reagovati zaključuje za Faktor doc. dr. med. sc. Jasmina Nurkić, alergolog i specijalista kliničke imunologije.