Na današnji dan, 23. jula 1906. godine, u Sarajevu rođen je nobelovac Vladimir Prelog. U njegovoj kući, koja se nalazi u staroj jezgri bh. prijestolnice, u ulici Josipa Štadlera na broju 69, danas žive tri porodice.
Spomen-ploču kraj rodne kuće 2006. godine podiglo je HKD "Napredak", čiji je Prelog bio stipendista. Po njemu nosi ime i "Napretkov" fond za stipendiranje učenika i studenata.
O značaju Preloga i crticama iz njegove biografije koje su do sada bile nepoznate ili manje poznate, za Faktor su napisali redovni profesor sa Prirodno-matematičkog fakulteta Univerziteta u Sarajevu, Fehim Korać, i vanredna profesorica Farmaceutskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu, Ervina Bečić.
Prelog je osnovno obrazovanje započeo u Sarajevu, ali se 1915. godine s porodicom preselio u Zagreb gdje je završio osnovnu školu. Pored gimnazije u Zagrebu koju je završio 1924. godine pohađao je i gimnaziju u Osijeku gdje je proveo dvije godine. Upravo u osječkoj gimnaziji zahvaljujući svom profesoru Ivanu Kuriu zainteresirao se za hemiju. Iz tog vremena, tačnije 1922. godine, potiče i njegov prvi naučni rad koji je objavljen u njemačkom naučnom časopisu "Chemiker Zeitung".
Rad se odnosio na analitički instrument koji se koristi u hemijskim laboratorijama. Nakon završene gimnazije preselio se u Prag, gdje je studirao i 1928. diplomirao hemijsko inženjerstvo na Češkom tehničkom univerzitetu gdje se zainteresovao za organsku hemiju. Po završetku studija, u periodu od 1929. do 1935. godine, radio je u pogonskom laboratoriju privatne firme "G.J. Driza" u Pragu. Bio je zadužen za proizvodnju rijetkih hemikalija koje u to vrijeme nisu bile komercijalno dostupne.
U Pragu je istraživao mogućnost sinteze kinuklidinskog dijela molekule kinina te moguće antimalarijsko djelovanje više reakcijskih međuprodukata i rezultate objavio u 25 naučnih radova.
Povratak u Zagreb i organska hemija
Na poziv hemijsko-inženjerskog odjela Tehničkog fakulteta u Zagrebu vratio se u Zagreb 1934. godine. Od 1935. godine počeo je predavati organsku hemiju na Tehničkom fakultetu u Zagrebu i postao predstojnik Zavoda za organsku kemiju. Nastavio je rad započet u Pragu, usredotočivši se na sintezu hemoterapeutika te istraživanje alkaloida kore kininovca i nekih bicikličkih baza alkaloida.
Godine 1941. izabran je za vanrednog profesora. Na Fakultetu je modernizirao nastavu hemije uvođenjem u program preparativne organske hemije te je opremanjem studentskoga laboratorija savremenim uređajima uz pomoć preduzeća "Kaštel" (Pliva d.d.), s kojim je uspostavio i naučnu saradnju. U "Kaštelu" je 1936. godine učestvovao u osnivanju istraživačkog laboratorija s hemijskim i farmakološkim odjelom te sa svojim diplomantima i doktorantima radio na sintezi lijekova.
Prvi patent i antibiotik Streptazol
Iste godine prijavio je prvi patent pod nazivom "Postupak za izradu azo-boja piperazina koji pokazuje parazitocidno djelovanje, a naročito baktericidno djelovanje". U saradnji s Lj. Trinajstićem i E. Rajnerom, Prelog i preduzeće "Kaštel" plasirali su iste godine na tržište antibiotik iz grupe sulfonamida pod imenom Streptazol, koji su također zaštitili patentom, pa tako 1936. označava početak proizvodnje antibiotika u Hrvatskoj.
Streptazol je postao dostupan u ambulantama i apotekama 1937. godine u obliku tableta i injekcija. Sulfonamidi su postigli velik uspjeh i bili prekretnica u dotadašnjem liječenju infekcija, a "Kaštel" je postao jedan od prvih proizvođača sulfonamida u svijetu.
Godine 1941. s asistentom Rativojem Seiwerthom uspio je sintetizirati adamantan zasićeni triciklički ugljikovodik čemu je postao svjetski poznat. Tokom boravka i rada u Zagrebu sa saradnicima je objavio pedesetak naučnih radova. Grupa njegovih saradnika iz tog perioda, dobila je naziv Prelogova zagrebačka škola organske kemije. Istraživači iz ove grupe postigli su zapažene univerzitetske i naučne rezultate na zagrebačkim fakultetima, na Institutu Ruđer Bošković i u Plivinom istraživačkom institutu.
Krajem 1941. godine Prelog uz pomoć Lavoslava Ružičke odlazi u Zürich gdje se zaposlio u Laboratoriji za organsku hemiju visoke tehničke škole u Zürichu (Eidgenössische Technische Hochschule, ETH Zürich). Od 1942. do 1945. godine godine bio je privatni docent, a od 1945. naslovni docent.
Godine 1947. dobija zvanje vanrednog profesora a 1950. godine postaje redovni profesor. Na ETH-u je s E. Gäumannom predvodio grupu organskih hemičara i mikrobiologa koji su istraživali mikrobne metabolite te otkrili, odredili konstituciju i sintetizirali feroksiamin i izolirali rifamicin, nonacitin i boromici. Voditelj Laboratorija za organsku kemiju, postao je 1957. godine i svojim entuzijazmom i svojim radom pretvorio ETH u svjetski poznatu školu organske hemije.
Široko područje naučnog interesa
Prelog je imao široko područje naučnog interesa, međutim stereohemija mu je bila od posebnog interesa. Pridonio je objašnjenju strukture steroida, triterpena, kinina, strihnina, solanina i drugih alkaloida. Osim toga istraživao je i stereoselektivnost mikrobnih i enzimskih reakcija što je rezultiralo empirijskim pravilom koje predviđa konformacijske odnose reaktanata i produkata koje je po njemu dobilo naziv Prelogovo pravilo.
Zajedno sa s R. S. Cahnom i C. Ingoldom predložio je sveobuhvatan sistem kategorizacije i specifikacije molekulske hiralnosti, nazvan Cahn-Ingold-Prelogovim pravilima (CIP-pravila), koja se koriste za definiranje apsolutne konfiguracije pomoću "pravila slijeda".
Rezultate isvojih straživanja objavio je u 417 naučnih radova. Zajedno sa O. Jegerom autor je knjige Lavoslav Ružička 1887–1976 . Aktivno je radio na povezivanju i saradnji nauke i proizvodnje, što je rezultiralo sa velikim brojem prihvaćenih patenata. Prelog je izabran u Američku akademiju nauka i umjetnosti 1960. godine i Nacionalnu akademiju nauka Sjedinjenih Američkih Država 1961. godine.
Strani član Kraljevskog društva
Zbog doprinosa razvoju moderne stereohemije 1962. godine izabran je za stranog člana Kraljevskog društva. Dvanaestog decembra 1975. godine u švedskom gradu Stockholmu uručena mu je Nobelova nagrada iz hemije, za doprinos stereohemiji molekula i reakcija, koju je podijelio sa australsko/britanskim hemičarom Johnom Cornforthom.
Bio je predsjednik Švicarskog hemijskog društva u periodu 1972–1974. godine. Godine 1976. izabran je u Američko filozofsko društvo. Bio je počasni doktor Univerziteta u Zagrebu i Univerziteta Josipa Juraja Strossmayera u Osijeku te više svjetskih univerziteta, počasni član mnogih udruženja i počasni član Papinske akademije nauka, počasni član Jugoslavenske akademije nauka, Srpske akademije nauka i umjetnosti i počasni član Hrvatske akademije nauka i umjetnosti.
Njemu u čast osnovano je 1998. godine švicarsko-hrvatsko društvo "Vladimir Prelog" u Zürichu, mnoge škole su dobile nazive po njemu, stipendije za mlade hemičare nose njegovo ime, ulice u gradovima u kojima je u toku života živio i radio također nose njegovo ime.
Proglašen je počasnim građaninom Zagreba 1989. godine, Sarajeva 1992. godine i Osijeka 1994. godine. Poštanske marke s njegovim likom izdane su u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini i Švicarskoj. Bio je među prvim nobelovcima koji su 1991. potpisali Apel za mir u Hrvatskoj i BiH.
Umro je u Zürichu, 7. januara 1998. godine. Pokopan je na zagrebačkom groblju Mirogoj.