- Opća bolnica pripremila je sve, pa bi Odjel već sutra mogao početi s radom, ali fali papir, odnosno odluka koja je "zapela" između Federalnog i Ministarstva zdravstva KS - kaže prof. dr. Maja Banjin, specijalista interne medicine i subspecijalista onkolog u Općoj bolnici.

Cilj je na vrijeme pružiti zdravstvenu uslugu 

Zamisao je, kaže Banjin, bila da se u Općoj bolnici, koja ima namjeru da postane kantonalna bolnica, otvori manji Odjel za onkologiju u kojem bi pacijenti mogli biti podvrgnuti internističkoj onkološkoj terapiji (kemoterapija), a na raspolaganju bi im bili i biološki lijekovi i imunoterapija.

- To je ogroman terapijski segment za maligne bolesti sa jako puno modaliteta. Cilj je bio da se jedan dio pacijenata iz KS usmjere ka Općoj bolnici i na taj način prvo - pacijentima osigura adekvatan vremenski tretman jer je Klinika za onkologiju Kliničkog centra Univerziteta u Sarajevu (KCUS) zaista dobro kapacitirana i odlično radi, ali zbog nedovoljnog broja kreveta i ljekara nije u stanju opskrbiti onkološku patologiju u KS u adekvatnom terminu. Rezultat toga su formirane liste čekanja pacijenata za prvi, a potom i za konzilijarne preglede i na kraju za samu terapiju, gdje se gubi dragocjeno vrijeme. Uradi se sve što treba, ali se ne uradi na vrijeme, a vrijeme je vrlo važan faktor kod onkoloških pacijenata - ističe Banjin.

Banjin, koja je prije prelaska u Opću bolnicu, na Klinici za onkologiju KCUS-a bila šefica Odjela za internističku onkologiju, kaže kako joj je menadžment predstavio projekat i zatražio da to isto napravi i u Općoj bolnici.

- Cilj je bio da se 20-30 posto onkološke patologije iz KS usmjeri na terapiju internističke onkologije jer to nije tražilo nikakve nove investicije, jer takvi odjeli nisu skupi, kao što je radijacijska onkologija. Dakle, resursi se ne bi trošili, a pacijenti bi bili brže pokriveni terapijom - naglašava Banjin.

I pored toga što su, kako navodi, prostorije za pripremu terapije završene, sestre za onkološku terapiju educirane, a mladi ljekari na raspolaganju, već dvije i po godine čeka se da odjel počne s radom.

Na pitanje - ko koči otvaranje odjela - Banjin odgovara - "politika, odnosno da je sve zapelo na relaciji Federalnog i Ministarstva zdravstva KS".

- Sto puta smo poslali sve potrebne dokumente, dokazali da smo spremni, da zakonski zadovoljavamo sve uvjete, ali papir još nismo dobili - navodi Banjin.

Kaže kako je prošla puno sastanaka, ubjeđivanja, a jedno od opravdanja onih koji o tome odlučuju je da Onkologija pripada tercijarnom nivou zdravstvene zaštite.

Neadekvatna opravdanja nadležnih vlasti 

Međutim, prema riječima Banjin, Opća bolnica već ima odjele koji rade tercijarni nivo, kao što su: ortopedija, klinička farmakologija te da onkologija, ne bi, kako kaže, bila jedina koja bi iskočila iz te priče.

- Drugo opravdanje je zamislite - da se neke specijalnosti ne trebaju duplirati, a primjera radi, u Zagrebu se na tri mjesta primaju onkološke terapije, a u Beogradu na čak pet mjesta. Dakle, potpuno je neadekvatno tumačenje o dupliranju. Ništa se ne duplira, a priča o tome bi imala smisla samo kada bi se podrazumijevao utrošak sredstava, ekonomska neopravdanost. Mi tu ostajemo na nuli jer bi se i sa radom Odjela za onkologiju jednako trošilo. Istina, broj ljekara vremenom bi se trebao povećati, ali rezultat bi bila puno bolja onkološka skrb maligne patologije u KS - ističe Banjin.

Prema epidemiološkim podacima, koji važe za cijelu Bosnu i Hercegovinu, incidenca malignih bolesti je u porastu i sve je veća potreba za ljekarima koji se bave onkologijom.

Da bi onkološki pacijenti bili pravilno tretirani od dijagnostike, a potom i terapije, zna se tačno o koliko pacijenata može adekvatno brinuti jedan ljekar.

- Svakodnevno imam veliki broj pacijenata koji dolaze na prvi pregled, konsultacije, kontrolne preglede. Imamo odličan onkološki konzilij, jednom sedmično se sastajemo i donosimo odluku o onkološkom liječenju, ali pacijent sa tom odlukom odlazi na KCUS i tamo prima terapiju. Utoliko smo uspjeli rasteretiti Kliniku za onkologiju. Stvari umjesto da nam se rješavaju, one se samo dalje kompliciraju, a na kraju onaj ko bi trebao imati benefite od zdravstvenih ustanova, najviše strada, a to su pacijenti - zaključila je Banjin.