Adnan Šerak, izvršni direktor za kanalizacioni sistem Kantonalnog javnog komunalnog preduzeća Vodovod i kanalizacija, u intervjuu za Faktor govorio je o isključenju vode naselju Gorica, neažurnim sanacijama kvarova, plaćanju provizije prilikom izmirenja računa, jesu li ugrožena izvorišta...

- Kada smo prije nekih mjesec dana pravili spisak velikih dužnika, oni su registrovani kao najveći dužnik s kojim mi nemamo ugovor o otplati. Tačno je da postoje veći dužnici, ali ti ljudi imaju ugovor o otplati. Stvarno pokušavamo biti maksimalno fleksibilni, a opet u okviru nekog internog pravilnika te dogovorom koji je utvrđen sa Nadzornim odborom. Posljednih godina dva puta se sa njihovim predstavnicima razgovaralo o dugu i kvarovima koje imaju, a koje mi ne možemo da popravimo jer ne dozvoljavaju. Kako je meni prenio direktor, dva puta smo razgovarali, a nije ništa ispoštovano. Pošto je posljednji put došlo do napada na našu ekipu kada su pokušali isključiti vodu, mi smo odlučili da im pošaljemo upozorenje. Niko se nije javio i mi smo isključili vodu.

Smatram da je to odgovorno prema našem preduzeću. Mi vodimo javno preduzeće. To nije naše lično da mi odlučujemo kome ćemo, što se kaže, haliliti dug, a kome nećemo. Za nas su svi dužnici, a ono ko je socijalna kategorija ili nije, treba da se bave druge institucije koje su zadužene za to. Postoje opcije, ali mi moramo svoje tražiti. Nije to neki atak na Goricu. Mi smo napravili spisak od nekih otprilike 80 dužnika kojima ćemo mi najaviti isključenje. Oni idu redom.

Moram reći jednu stvar. Dvije grupe predstavnika mještana su ovdje dolazile. Ja ne ulazim u to ko ih je ovlastio, dolazio je Dervo Sejdić te neki momci nakon toga. Ljudi nisu ništa sporili, nisu se ljutili, čak i kažu da su ljudi na Gorici rekli: "Dajte da dođe taj direktor da se dogovaramo". Ne spore oni uopće ništa, ali se tu sad puno nakupilo duga. Nismo mi da rekli da se otplati sav dug, nego dajte da se nešto plati, pa bar i 20.000, a da se za ostatak vidi kako ćemo.

Gorica je bila među prvima zato što smo mi dobili informaciju od Ministarstva za rad, socijalnu politiku i raseljena lica KS da mjesečno ugroženim porodicama izdvaja 50 KM za komunalne usluge. Pored toga, izdvajaju i pomoć na nivou godine od nekoliko stotina KM, ne znam tačno koliko, po zahtjevu za sanaciju dugova koje imaju oni. Kada neko ne plaća, a dobija iz budžeta taj novac, mislim da je opravdano isključenje.

Tamo ima nekoliko njih koji plaćaju redovno, to je tačno. Ali ti ljudi nemaju ugovor s Vodovodom. Njima se isporučuje voda, oni svakako moraju platiti svoje usluge. Vodovod mora naplatiti svoje usluge. Tamo je više od 20 potrošača. Također, imamo sigurno desetak njih koji nam nelegalno troše vodu, priključili su se mimo vodomjera na neki način i uzimaju nam vodu koju ne obračunavamo. S obzirom na to da je to nekih desetak kuća, to su hiljade maraka.

- To su na dva objekta. O tome možemo raspravljati, ali sigurno nije isteklo 200.000 KM vode. Mi smo pokušali u nekoliko navrata da popravimo te kvarove, kako sam dobio informaciju od kolegice, pojedinci su napali palicama naše ljude i ljudi neće da idu.

- Nemoguće je bilo drugačije. Mi nemamo ugovore s njima. Čini mi se da imaju četiri ili pet potrošača koji plaćaju, ali je tamo 40 i više onih koji ne plaćaju. Ne možemo mi praviti štetu. Vodovodu se vazda spočitava kako se otvori kvar, zamijeni se nekoliko metara cijevi i onda se kasnije opet pojavi kvar. Tačno je da ima takvih situacija, da kažem, gašenje požara, ali isto tako da bi se neki kvarovi kvalitetno popravili, često smo u situaciji da treba mijenjati desetak metara cijevi. Ko se razumije, to znači ozbiljan novac, pogotovo kada to radite svakodnevno na nekoliko lokacija. Zamjena kilometra kanalizacione cijevi košta milion KM, vodovodne 500.000. Zamislite koliko nama novca treba. Kako mi da imamo novac ako ne naplaćujemo usluge?

- To je trenutno u drugoj tranši. Mora se završiti druga da pripremamo treću. Druga tranša je negdje blizu 70 posto riješena. Otprilike kažu da se treba, prema stručnim analizama, između 20 i 25 kilometara cijevi mijenjati na nivou godine. Imamo 1.500 kilometara cijevi, a 80 posto je staro po 60 godina i više. Mi da zamijenimo kilometar cijevi, uzet ću otprilike da je 500.000 KM, negdje i više jer cijevi na većoj dubini, materijal je poskupio... Tako da bi to rješavali tih 20 do 25 kilometara, treba nam između 15 i 17 miliona. Mi imamo EBRD koji je 30 miliona i dođe kao kanta vode u moru, ali je korisno. Smatram da se u narednom periodu i Vodovod i Vlada moraju baviti što većim projektima rekonstrukcije. Mi smo spremni. Treba nam novac.

- Jeste, desecima. To su isto dužnici, kao što su na Gorici pojedinci dužni od nekoliko stotina maraka do 20.000, tako su i ovdje. Isključene su ćevabdžinice, barovi, kafići... Mi ni s kim nismo imali problem. Ljudi se jave, traže da plate dio. Spisak je napravljen, blizu 80 objekata koje treba isključiti. Ja sam do sada potpisao skoro sve. Ide redom, negdje to nije lako izvodivo. Nekima je to unutar avlije, pa ne dozvoljavaju. Ima tu i privatnih korisnika, nisu samo firme u pitanju.

- U maju prošle godine mi smo donijeli odluku o rasformiranju blagajni. U tom trenutku smo omogućili građanima da lakše plaćaju na način da smo plaćali Pošti proviziju koju su trebali građani plaćati. Tako su građani, umjesto na nekih od sedam do deset lokacija, mogli plaćati na skoro 50 račune. To je pogotovo značajno invalidima, penzionerima, ljudima koji su bolesni... Desilo se da imamo već godinama povećanje struje. Evo samo za vrijeme mog mandata na godišnjem nivou skoro četiri miliona je narasla potrošnja struje, a da mi nismo poskupili vodu. Pored toga, imamo konstatno poskupljenje goriva, sredstava za rad, materijala... Mi smo nakon deset mjeseci došli u situaciju da nismo više mogli finansijski da plaćamo. Došlo je do nekog nezadovoljstva, prihvatili smo to. Dogovorili smo se da se najkasnije do 1. septembra vratimo u komunalne centre koji su u organizaciji općina ili Vlade. U najmanje dvije ćemo vratiti mogućnost da se plaćaju računi.

- Nismo u tom pogledu razmišljali, ali isto tako sam napomenuo da smo mi svaki put kad je skočila struja, po tome trebali podići cijenu, kao što podignu bilo koji tržni centri svoje namirnice, kafići cijene hrane i pića. Sve to se prihvata kao uredno. Nama se samo voda, bez materijala i goriva, podigla do četiri miliona, a da mi nismo povećali cijene. Samim tim smo izašli u susret građanima.

Komunalni centri su zauzeti u međuvremenu. I oni su kapacitirani pozicijama. Mi još nismo dobili informaciju da li su oslobođeni komunalni centri. Morat ćemo tražiti alternativu ako se ne oslobode. Nije bilo moguće praktično vratiti odmah sutra plaćanje u njima, sve i da smo htjeli.

- Nažalost, mi nismo kapacitirani sa adekvatnim brojem grupa koje vrše sanaciju i opravke kvarova. To je jedan od razloga. Negdje je najidealnija situacija 18 grupa. Mi imamo deset. Radimo na tome da izmjenom sistematizacije dobijemo 15-ak grupa. Malo ćemo neke druge grupe usporiti, ali mislim da je ovo prioritet. Problem je da mi ne možemo beskrajno zapošljavati, često dobijamo i invalide rada. Imamo ih 150 i moramo ih stavljati u neke dežure, a to izaziva dodatne troškove. Mi radimo s kapacitetom koji trenutno nije dovoljan. Drugi je razlog da za neki kvar ne znamo na vrijeme. Treći da se kvarovi saniraju po prioritetu. Na način da se kvar popravlja prvo po količini isticanja vode, pa se popravlja po tome da li ta voda pravi štetu nekome. Mi smo jutros imali plan ulaska u Stari Grad, gdje ćemo sve ekipe staviti u tu Općinu. Tako upravljamo zbog nedostatka ekipa, a i da ne bismo gubili vrijeme prelaska iz općine u općinu. Kažemo, sada radimo dva dana u Starom Gradu i sve su ekipe gore, ali se nama desi hitan kvar negdje i mi moramo odmah izmjestiti ekipu dolje. To znači da plan neće biti ispoštovan. Tako se to vrti kada se borite s mrežom koja je u takvom stanju. Zato nam je potreban veći broj ekipa i novac.

- Nije to nekad ni loše. Ja nisam protiv da se iznese bilo šta. Neke stvari će neko prihvatiti, neke ne. Mi trebamo stvari koje su opravdane i uzeti u obzir, kao što je bilo ovo da nađemo način da ljudima vratimo vodu. Kritika prihvaćena. Ali kažem da nama nije lako, evo pričam vam s kojim se mi izazovima i troškovima susrećemo. Vlada nam je ove godine stvarno dala više novca, za opravke je tu 2,5 miliona. S tim, u najboljem slučaju, možemo zamijeniti četiri do pet kilometara. To je opet puno manje nego što je potrebno. Prošle godine smo imali samo jedan milion. Bilo je tu loših odnosa sa prethodnim ministrom.

- Mi da imamo novu mrežu, da nemamo kvar, izvori su prirodna stvar. Tamo je nivo vode mnogo manji nego inače. Nismo u stanju krize, ali je situacija ozbiljna. Berlin cijeli juli ima redukciju, Barcelona je zatvorila autopraonice, neke fontane, Rim... To su ozbiljni gradovi, mi se još borimo. Sve radnike iz kanalizacije smo prebacili u vodovodni sektor, uveli smo radnu subotu, dežure noću, naravno, sve prema Zakonu o radu. Dali smo maksimalan angažman da se izvrši sanacija kvarova, ali sve i da imamo novu mrežu, izvorišta su na slabom nivou. I tada bih opet pozvao građane da štede vodu.

Alternative imaju, ali to su milionski projekti koji se trebaju raditi na nivou kantonalne i Federalne vlade, pa i države. Naprimjer, ta Crna rijeka, korist bi imala i naselja koji pripadaju Republici Srpskoj. Nije to zanemareno, ali su zaista potrebna ogromna sredstva. Ali generalno, morat ćemo tražiti alternative jer svake godine sve je manje vode na izvorima.

- Jesmo, vratili smo. Načelnik Mandić je tražio da se to vrati sutra do osam, mi smo vratili isti dan. Mi smo potpisali ugovor s Općinom Centar da će naš pogon biti služba unutar Općine. Oni su nama dali bager koji bi se trebao korisiti za njihove intervencije. Mi smo zaista imali odličnu saradnju. Radili smo vikendom, po noći. Ja sam otišao na Vijeće da pred svima kažem kako jeste. Mislim da su službe dezinformisale načelnika. Službe su dobile jasne upute šta treba raditi na dva projekta koja su bila načelniku sporna. Zašto oni to nisu tako prenijeli ili je došlo do nekih šumovima u komunikaciji. On je rekao vratite, mi smo vratili i raskinuli ugovor.