VEZANI TEKST - Anton Geraščenko: Rusiju čeka scenarij iz Mad Maxa, ovih sedam stvari će se dogoditi

Naime, Prigožinovih 25.000 preživjelih boraca nakon bitke za Bahmut koja je trajala punih 10 mjeseci bili su njegov politički kapital za ulazak u Putinov unutrašnji krug u kojem se donose odluke. Na putu njegovih političkih ambicija koje su utemeljene na ugledu koji je Wagner stekao u ratu u Ukrajini stajao je tzv. vojni lobi na čelu kojeg je ruski ministar odbrane Sergej Šojgu. 

Prigožin koji je svoj status operativca htio zamijeniti stolicom u Putinovom unutrašnjem krugu gdje se donose odluke to je radio na način da je svoje konkurente iz vojnog lobija na čelu sa Šojguom stalno javno ponižavao i svojim usiljenim napredovanjem kod Bahmuta iznova dokazivao već hroničnu nesposobnost ruskih generala. To je bio uvod za tipični mafijaški obračun među klanovima koji se bore za naklonost svog vođe tj. kuma. 

Vojni lobi je njegove nade da bude bliže predsjedniku Putinu osujetio nizom optužbi za vojni neposluh, neizvršavanje naredbi i korupciju tražeći  pristanak od Putina da Wagner pretpočine vojnoj strukturi rukovođenja i komandovanja. Putin vođen rastućom popularnošću Prigožina i Wagnera o čemu svjedoči vrlo mlak ili nikakav jučerašnji otpor ruskih trupa prema njima, odlučio je da da prednost vojnom lobiju i anulira Prigožina. 

Odgovor Prigožina bio je oružana pobuna u kojoj je Wagner sa nominalno svoje dvije divizije zauzeo dva vrlo važna logistička i vojna centra Voronjež i Rostov na Donu i nastavio put Moskve u kojoj je nastala panika i opća bježanija vlade na čelu sa Putinom. Postupni šok, zbunjenost, nesnalaženje i neorganiziranost ruskog sistema odbrane omogućio je wagnerovcima da dođu na 200 kilometara od Moskve. S obzirom na ta događanja, ne dao dragi Bog da su se Ukrajinci uspjeli dokopati ruske pozadine i da su krenuli ka Moskvi, niko ih živ ne bi mogao zaustaviti na vrijeme da Putin ne upotrijebi nuklearno oružje, što pokazuje svu poroznost ruske vojne sile i otužnu sliku nekada respektabilne armije.

Epilog ovog mafijaškog obračuna među Putinovom oligarhijom je dogovor o deeskalaciji u kojem je posrednik bio Lukašenko, gdje je Prigožin deportiran u Bjelorusiju, Wagner raspušten i utopljen u vojnu strukturu, a ruska država i njene institucije ismijane i apsolutno degradirane. Jedini dobitnik je pogodite ko - Putin koji sad pred kampanju njegovog reizbora na mjesto predsjednika Rusije 2024. ima alibi da za gubitak rata u Ukrajini okrivi vojni lobi na čelu sa Šojguom i Gerasimovom koji su doveli do oružane pobune Wagnera i time kompromitirali sve njegove napore da "specijalna operacija" uspije. Naravno, Prigožin više nikada neće moći zaspati mirno i na istom mjestu jer Putin izdaju ne prašta. 

VEZANI TEKST - Analitičarka CNN-a: Prigožin bi mogao "poginuti" u Bjelorusiji, Putin ne oprašta izdajnicima

Takve stvari se dešavaju u društvima koji gaje kleptokratiju, odnosno mirnu kohabitaciju mafije i države kao što je to Srbija naprimjer gdje se 2001. desila pobuna Jedinice za specijalne operacije MUP-a Srbije pod komandom osumnjičenog ratnog zločinca Miodraga Ulemeka Legije koja je po svireposti i ratnim zločinima rame uz rame sa Wagnerom. Pobuna i otkazivanje poslušnosti ove jedinice vladi Zorana Đinđića je trajala od 9 do 17. novembra 2001. i dala je prve naznake dubine umiješanosti države i organiziranog kriminala, koje će kulminirati ubistvom premijera Đinđića 12. marta 2003. godine.

Tek nakon atentata na Đinđića država je operacijom "Sablja" krenula sa rasturanjem najjače mafijaške organizacije u Srbiji, Zemunskog klana koji je želio biti jači od države. I Prigožinu nije pošlo za rukom da kao čovjek sa one strane zakona bude jači od države za koju se navodno borio.