Ovdje su snimani mnogi filmovi i televizijske serije. Ali najveće pravo na slavu ovog grada je jedanaestogodišnja devojčica po imenu Elen Sadler, koja je jedne noći zaspala i nije se probudila devet godina.

Ellen Sadler je rođena 15. maja 1859. u porodici Ann i William Sadler. Bila je deseto dijete u dvanaestočlanoj porodici. Porodica Sadler je bila siromašna, a većina djece su radila kao poljoprivrednici. Kada je Ellen napunila jedanaest godina, i ona je poslana da radi kao medicinska sestra u jednoj porodici u obližnjem gradu Marlou.

Ellen je bila tiho, sanjivo i zamišljeno dijete. Ostala je distancirana i melanholična, nije bila sklona da se pridruži burnijim sportovima svojih mlađih drugova. Radije je satima sjedila kraj kamina i gledala kako sjenke plešu po zidu, izgubljena u svojim mislima. Imala je veliko poštovanje prema svetim stvarima, posebno prema Bibliji, i uvijek je bila dobra i poslušna.

Dok je Ellen bila u Marlowu, obuzeli su je napadi ogromne pospanosti. Istovremeno je počela da se žali na stalni bol u glavi. I nelagodnost u njenoj glavi i skoro stalna pospanost počeli su da utječu na njen rad i izgubila je posao. Elen se vratila kući u Turvil gde je pregledao lokalni ljekar po imenu Henry Hayman, iz obližnjeg Stokenchurcha. Hayman joj je dijagnosticirao "otekline žlijezda" ili apsces na potiljku. Njeni simptomi su također ukazivali na bolest kičme. Budući da Ellenina porodica nije imala mnogo novca, župni vikar je molio Haymana da osigura Ellenin prijem u lokalnu bolnicu gdje se njeno stanje pogoršalo. Nakon 18 sedmica u bolnici, Ellen je puštena. Ljekari su konstatovali da je njeno stanje neizlječivo.

Dva dana kasnije, 17. marta 1871. godine, Ellen je doživjela niz napada. Te noći je legla da spava na lijevom boku, sa rukom ispod glave i koljenima lagano privučenim prema tijelu. Ellen je tako sklupčana ostala narednih devet godina.

Vijest o usnuloj djevojci proširila se poput šumskog požara i ljudi su počeli da hrle u Turville. Ellenini roditelji nisu imali ništa protiv posjetilaca jer je publicitet donio novac koji je porodici očajnički bio potreban. Mnogi su počeli da plaćaju upisninu u zamjenu za pogled na djevojku. Neki ljudi su htjeli da ponesu pramen njene kose kao suvenir, što je njena majka obavezivala sve dok to nije počelo da smanjuje "zalihe kose". Među onima koji su je posjetili bili su novinari i medicinski radnici. Čak ju je i Albert Edvard, princ od Velsa, posjetio.

Prema riječima Elenine majke, Elen je održavana u životu na vinu, čaju i mlijeku, davani tri puta dnevno. Ellenina majka bi lagano otvorila usta i hranila je kašikom. Ali nakon petnaestak mjeseci, Ellenina vilica se zatvorila i morala je biti hranjena malim čajnikom pomoću kojeg joj je majka ulijevala tečnu hranu u usta kroz mali otvor na njenoj čeljusti uzrokovan nedostatkom zuba.

U maju 1880. Ellenina majka je preminula od srčanog udara. Odgovornost brige o Ellen tada je pala na njene udate sestre, Elizabeth Stacey i Grace Blackall, koje su obje živjele u Turvilleu.

Pet mjeseci nakon majčine smrti, Ellen se probudila bez sjećanja na prethodnih devet godina. U to vrijeme, Ellen je imala dvadeset i jednu godinu. Prijavljeno je da se "potpuno oporavila". Međutim, pretrpjela je nekoliko dugoročnih posljedica kao što su blago usporen rast i "slabo oko".

Ellen se oporavila dovoljno da vodi prilično normalan život. Udala se 1886. godine i rodila šestoro djece. Umrla je 1911. godine, objavio je amusingplanet.