Za početak, korisno je znati odakle dolaze semafori i njihove boje. Tako su u SAD-u 1910. godine postavili prvu saobraćajnu signalizaciju u zemlji.

Policajci su koristili zviždaljke i svjetla kako bi održali protok automobila dajući vozačima do znanja kada da stanu ili krenu. A onda je 1920. godine William Potts napravio prvi semafor.

U to vrijeme nije bilo pravila o vrsti svjetla ili uzoraka koji se moraju koristiti, pa su svjetla izgledala drugačije u različitim dijelovima zemlje.

Onda je Savezna uprava za autoceste 1935. godine izdala "Priručnik o jedinstvenim uređajima za kontrolu saobraćaja" koji je sadržavao standarde za sve znakove i signale. Taj je priručnik također zahtijevao da semafori svuda budu crveni, žuti i zeleni.

Dakle, odakle dolaze određene boje? Prije semafora, vozovi su već koristili svjetlosne signale u saobraćaju na prugama. Na ovim semaforima crveno je značilo stani, bijelo je značilo kreni, a zeleno je značilo "nastavi s oprezom", piše Tips'n'Tricks.

S vremenom je bijela boja počela predstavljati problem jer strojovođe nisu bili sigurni je li riječ o signalnom svjetlu ili o nečemu drugom.

Zato su zamijenili boje, pa je zelena označavala polazak, a bijelu su nadomjestili žutom uz objašnjenje da ona znači "nastavi s oprezom". Ali zašto onda crveno? Crvena boja je boja s najvećom valnom dužinom. A to znači da je možete vidjeti iz veće udaljenosti, što je vrlo korisno kada su u pitanju znakovi upozorenja i semafori koji traže da se zaustavite radi sigurnosti.