- Oni su dva metra niže od mjesta na kojem mi stojimo. Kosti su se pomiješale i voda ih je dohvatila i razbacala. Ali oni su tu - rekla je Catherine Corless, lokalna historičarka koja je prije deset godina upozorila Irsku i svijet na šokantnu istinu o ovom gradu Galwayu - da je decenijama ustanova za neudate majke stavljala ostatke mrtvih beba i djece u napuštenu podzemnu septičku jamu, piše The Guardian.

Ona je otkrila da je između 1925. i 1961. godine 796 djece umrlo u domu za majku i bebu St. Mary, koji su vodile časne sestre iz reda Bon Secours, ali nije bilo zapisa o sahrani. Vjeruje se da su mnogi završili u bivšoj kanalizaciji.

- To je postao zgodan način da ih se riješimo - rekla je Corless za Observer.

- Nisu morali da vode računa o smrti. Nisu htjeli da iko zna. Sve ovo vrijeme ti jadni ostaci su se raspadali - dodala je.

Kosti i njihove tajne treba iskopati. Tim forenzičkih istražitelja predvođen Danielom Mac Sweeneyem, bivšim izaslanikom Međunarodnog komiteta Crvenog križa, dobio je zadatak da ekshumira, analizira i identifikuje posmrtne ostatke.

Roderic O'Gorman, ministar za djecu, kazao je da će ovo biti jedna od najsloženijih operacija te vrste na svijetu.

Starost ostataka, činjenica da su to bila djeca i da su bili izloženi vodi komplicirat će analizu i identifikaciju. Tim za iskopavanje će biti nezavisan, ali je zakonski obavezan da koristi napredne tehnike za uparivanje uzoraka DNK sa živim rođacima, rekao je O'Gorman.

- Sve što se može učiniti, bit će urađeno. Cilj je da se svi posmrtni ostaci sahrane uz poštovanje. Uvijek sam smatrao Tuama kao mrlju na našoj nacionalnoj svijesti. Činjenica da su posmrtni ostaci dojenčadi tretirani tako bešćutno čak i u smrti je duboko uznemirujuća - rekao je ministar.

Dom u Tuamu bio je dio mreže institucija za neudate majke i njihovu djecu koje su se postale sirotišta i agencije za usvajanje veći dio 20. vijeka. Njima su upravljali vjerski redovi uz sankciju države, koja je previdjela uskraćenost, mizoginiju, stigmu i visoku stopu smrtnosti novorođenčadi. Vlada je 2021. godine dala službeno državno izvinjenje nakon izvještaja pravosudne komisije.

Tuam – čije ime potječe od latinskog izraza za grobnu humku – izaziva posebnu sramotu.

Corless (68) se sjeća susreta s djecom iz kuće kada je bila dijete. Smatrali su ih oličenjem grijeha i na njih se gledalo s visine. Radi trika, Corless je tada kao sedmogodišnjakinja dala jednom od te djece kamen umotan u papir za slatkiše. Djevojčica ga je zgrabila očekujući poslasticu. Sjećanje proganja Corless koja ne može zaboraviti izraz lica te djevojčice.

- Ta djeca nisu imala apsolutno ništa - dodala je.

Kuća je zatvorena 1961. godine, srušena i zamijenjena stambenim naseljem. Godine 1975. dva dječaka koja su tragala za jabukama naletjela su na ljudske kosti u napuštenoj septičkoj jami. Vlasti nisu ništa preduzele.

Corless, bivši sekretar tekstilne tvornice koja se zanimala za lokalnu historiju, počela je istraživati lokaciju. Nacionalni i međunarodni mediji "uhvatil" i su se za njeno istraživanje 2014. godine, što je dovelo do službene istrage. DNK uzorci uzeti 2016. godine potvrdili su posmrtne ostatke koji datiraju iz vremena boravka na lokaciji Bon Secours.

- Djeca su tretirana kao roba. Ljepše bebe su spremane za usvajanje – to je bio reket za zaradu novca. Oni bolesniji su sklonjeni i pušteni da umru - rekla je Corless.

Ona se odupirala nastojanjima da se posmrtni ostaci ostave tu gdje jesu i da se mjesto obilježi pločom.

- Neka počivaju u miru? Bio je to kanalizacioni objekat – vadite ih odatle. Hajde da otkrijemo sirovu istinu o tome šta se desilo. Morate iskopati cijelo mjesto da poništite štetu. Narod Irske treba da zna šta se dogodilo - bila je njena reakcija.

Pokušaj Katoličke crkve da negira i umanji ono što se dogodilo ostavio ju je hladnom. Kaže da ju je to okrenulo protiv crkve.

Ona se nada da će iskopavanje rasvijetliti koliko je tijela djece stavljeno u septičku jamu i uzroke smrti, a također će dovesti do podudaranja DNK sa rođacima i bivšim štićenicima kuće, čime će se otvoriti put da ih propisno sahrane.

Nije poznato kada će iskopavanje početi. Nadaju se da će to biti u narednim mjesecima.

Umjesto nadgrobnih spomenika na tom mjestu, mještani su postavili broj, 796.