Akeljić je rođen u Vitezu 1983. godine, po zanimanju je pravnik, trenutno je savjetnik potpredsjednice Federacije BiH Melike Mahmutbegović. U intervjuu za Stav govorio je o predstojećim izborima i tome šta ima ponuditi građanima Viteza.

Kaže da, iako su Bošnjaci u manjini u Vitezu, realne su  i postoje šanse da bude izabran za načelnika, jer politika koju SDA u Vitezu vodi zadnjih 10-15 godina, ukazujei i brine za realne probleme i nudi rješenja za njih, čime se SDA pozicionirala kao stranka koja aludira na kompletno biračko tijelo.

- Moj mandat od 2012. do 2016. ni u jednom momentu nije nekoga stavio ustranu, a nekoga preferirao, to je bila borba za boljitak svih. Vidjet ćete neke simbolike koje su se dešavale u tom periodu, recimo, 2013. godina je godina građanskih protesta u Vitezu. Hvala Bogu, bili su civilizirani i korektni, ali od rata do te godine nikad nije bilo protesta u Vitezu, nisu bili poznati za ovu lokalnu zajednicu. Dolaskom Advana Akeljića za načelnika Viteza i prvog Bošnjaka na poziciji načelnika najednom su se počeli spominjati razni problemi koji su bili tu sve vrijeme, došlo je do građanskog buđenja, traženja da se ti problemi rješavaju – utorkom su bili protesti građana za vodu, srijedom protesti radnika "Vitezita" za rješavanje statusa radnika ovog preduzeća, poslije su bili problemi mještana Mošunja zbog plinovoda i deponije.

Sve se to sručilo na početku mog mandata, da li je to bila neka vrsta političkog pritiska, pretpostavljam da je bilo i toga. Moj mandat je obilježilo to da sam bio načelnik, ali nisam imao većinu u Općinskom vijeću, morao sam uvijek tražiti balans i mislim da je to bilo uspješno. Deficit koji je postojao u tom periodu u budžetu planski je saniran, tako da mandat koji je aktuelan ima stabilniji, solventniji budžet, ima čak nerealiziranih sredstava oko dva miliona maraka. Za usporedbu, ja sam operirao s oko 5,5 miliona maraka budžeta, a sadašnji budžet je oko 10 miliona. Zašto ovakav uvod? Sa svim tim problemima trebalo je nositi se i pokazati volju da se problemi riješe. Nisam ih ja producirao, kreirao, ali sam imao obavezu da ih riješim. Ja sam pokazao volju, želju i ambiciju da te probleme sukcesivno rješavam, od problema vodosnabdijevanja, komunalnog otpada do nekakvih ideja za sistemsko rješavanje problema toplifikacije grada - kaže Akeljić.

Dodaje da na izborima 2016. nisam izabran, ali broj glasova koje je dobio 2016. u odnosu na 2012. govori o tome da građani nisu bili nezadovoljni nego se jednostavno glasalo po tom nacionalnom ključu.

- Od brojnih sugrađana hrvatske nacionalnosti dobio sam pohvale za svoj rad i simbolično želju da to nastavim, međutim, ovdje je još taj nacionalni predznak izražen bez obzira na to koliko kvalitetno radili, bitno je kako se zovete i iz kojeg naroda dolazite. Ovo temeljim na sljedećem. Imamo prilično veliki broj problema u javnim preduzećima, od "Vitez stana", komunalnog preduzeća "Vitkom" do Poljoprivrednog dobra "Vlašić". Kada pogledate ko vodi ta preduzeća, vidjet ćete da su to uglavnom Hrvati i ljudi koji su tu 20 godina, problemi se ne rješavaju nego se samo produbljuju. Često sam postavljao pitanje: Ako Hrvati tvrde da je Vitez hrvatski grad, ako dominiraju u svakom smislu, brojčano i privredno i na svaki drugi način, zašto se onda domaćinski ne odnose prema tom gradu? Narod je na kraju prepoznao da ima te dobre volje bez obzira ko ste, šta ste, ako želite dobro gradu, ljudi su spremni to podržati - objašnjava.

Kaže da danas imam više iskustva nego kada sam osvojio prvi mandat s 29 godina i misli da ima predispozicije da ovaj mandat od 2020. do 2024. bude još kvalitetniji.

- Načelnik, vijećnik, to su ljudi koji rade realan politički posao, ne možete pobjeći od čovjeka kojeg sretnete na ulici, pogotovo u ovim manjim sredinama, ne možete pobjeći od problema, ali sve to što se gore dešava reflektira se i ovdje. Nažalost, ne mogu tvrditi da nema toga, ali ima sigurno pozitivnih primjera da to postaje sve manje važno. Na kraju krajeva, Vitez važi za finu sredinu kada je riječ o poslovnom ambijentu. Međutim, imamo mi problema u realnom životu kada je riječ o sportu, kulturi i drugim segmentima u kojima još imamo podvojenost. Znate da su dvije škole pod jednim krovom specifičnost Srednjobosanskog kantona, mi ovdje imamo dva fudbalska kluba koji se identično zovu i igraju na istom stadionu, imamo Nogometni klub "Vitez" i Fudbalski klub "Vitez", imamo stolnoteniske klubove, nije sporno što ih ima više nego je sporno što su s nacionalnim predznakom.

Ja sam kao načelnik zagovarao da pravimo jedno, ali kvalitetno. Ovdje su još neke stvari takve kakve jesu, ali sve više ljudi uviđa potrebu da to bude u drugom planu. Ne sporim da se mora imati identitet, Bošnjaci moraju imati Bošnjačku zajednicu kulture "Preporod", Hrvati moraju imati Hrvatsko kulturno društvo "Napredak", to nije sporno, ali treba li nam FK "Vitez" i NK "Vitez", uz dužno poštovanje oba kluba, možda je bolje da imamo jedan gradski klub za koji ćemo svi navijati, u kojem će biti zajednička uprava. Igrači hodaju i tamo i ovamo, samo je uprava odvojena, stadion je jedan, a to je samo jedan segment našeg društva.

Da. Imamo i dva lovačka društva. Ljudi zajedno hodaju, love, druže se, ali eto, neke politike kažu da to treba biti odvojeno, lovišta na jednoj i na drugoj strani - kaže Advan Akeljić u opširnom intervjuu za Stav koji možete u cjelosti pročitati ovdje.