Ajša Luković, studentica četvrte godine Pravnog fakulteta u Zenici, s ukupnim prosjekom ocjena 9,9 i ovogodišnja dobitnica Povelje dekana za prosjek 10, svojim znanjem i volonterskim radom želi graditi bolju Bosnu i Hercegvinu.

Od prvog razreda osnovne pa sve do završetka srednje škole uspjela je ostvariti maksimalan prosjek ocjena. Kako kaže, fakultet je pred nju postavio nove ciljeve i izazove koje i dalje uspjeva ispuniti.

- Kompletno osnovno i srednje obrazovanje završila sam maksimalnim uspjehom. Zatim sam upisala Pravni fakultet u Zenici i slična situacija se nastavila, desetke su se nizale jedna za drugom, a ove godine sam dobila i Povelju dekana za prosjek ocjena 10. Treća godina na pravu je, kako kažu, najteža, mada u mome slučaju ispostavilo se suprotno, jer sam zasijala u punom kapacitetu - priča Ajša i dodaje:

- Kada u očevim i majčinim očima vidite suze i ponos zbog uspjeha koji ste postigli, to vas jednostavno tjera da budete još bolji, to je motiv i smisao ove povelje.

Odlučila ostati u BiH

U vrijeme kada sve veći broj mladih ljudi odlazi iz BiH, Ajša svoju karijeru planira graditi baš tu. Svjesna je da situacija nije sjajna, ali vjeruje da se uz znanje i veliku želju stvari mogu promijeniti. Poručila je da svoje desetke ne želi pokloniti drugoj državi.

{$galerijaFotografija}

- Ne živim u snovima i svjesna sam situacije u Bosni i Hercegovini. Nažalost, ona je siva. Opet kažem, moj otac je ratni vojni invalid i sama činjenica da je dio svoga tijela žrtvovao za ovu državu, uz mnoge ljude koji su i svoje živote ostavili boreći se za ovaj komad zemlje, stvara obavezu prema meni da ostanem i sa svojim znanjem pokušam popraviti trenutnu situaciju - naglašava Luković.

Put do uspjeha je, kaže, trnovit.

- U potpunosti razumijem ljude koje odlaze, i ja se svakodnevno susrećem sa pitanjima zašto ne odem u inostranstvo i u potpunosti ne iskoristim svoj potencijal. Moj stav je jednostavan, ukoliko ovdje naučim hodati po trnju i na teži način ostvarim uspjeh, smatram da bih u inostranstvu sve to bilo isuviše jednostavno, za mene bi to bilo kao hod po pernatom dušeku. Ne želim svoje desetke pokloniti drugoj državi, ovdje imam besplatno obrazovanje koje nam u suštini nude poreski obveznici, ne mogu to da poklanjam nekome drugom. U Bosni i Hercegovini trebaju ostati ljudi koji znaju, žele i mogu da poprave stvari, to je jedan veliki izazov za sve nas - navodi.

Svoje prve volonterske korake napravila je u šestom razredu osnovne, a službeno se priključila Crvenom križu u trećem razredu srednje škole. Tamo provodi mnogo vremena i volonterka Crvenog križa planira biti do duboke starosti. Očeva situacije je bila okidač za volonterski rad.

- Željela sam, baš kao moj otac, na neki način doprinijeti ovome društvu. Trenutna situacija je, hvala Bogu, takva da svojoj zajednici ne doprinosim kroz oružani sukob i to me mnogo raduje. Od trećeg razreda srednje škole sam aktivna članica Crvenog križa i jako sam ponosna na to. Volontiranje je definitivno jedan od najboljih načina da popravimo loše stvari koje nas okružuju – ističe sagovornica.

Dobrovoljni davalac krvi

Dobrovoljni davalac krvi Ajša je od svoje 18. godine, a krv je dosada donirala osam puta.

- Imala sam veliki strah od igle, čak ni nalaze nikada nisam izvadila, ali imala sam čvrstu odluku koja je presudila. Do sada sam krv dala osam puta i planiram nastaviti, jer nevjerovatan je osjećaj kada znate da je ta doza vaše krvi spasila tri života. Pozivam sve ljude koji su u mogućnosti da daruju krv i da budu svjesni da mogu spasiti ljudski život iako nisu ljekari -  naglašava Ajša.

Mladim poručuje da postanu više društveno odgovorni, jer velike promjene počinju sitnicama. Svoju društvenu odgovornost Ajša je dokazala i prije nekoliko godina kada je biblioteci svoje nekadašnje osnovne škole poklonila preko stotinu knjiga.

- Ne postoji bolji poklon od knjige, to je nešto trajno. Hiljade djece će proći kroz tu bibilioteku i obogatiti svoje znanje i, nadam se, postati društveno odgovorni. Generalno, imamo problem s građanskom odgovornošću, za sve nam je kriv neko drugi, a ključno je krenuti od sebe kao individue, jer sistem je loš koliko ga mi kvarimo. Za početak volontirajte, ne bacajte otpad i tako ćete doprinijeti društvu – zaključuje.