U analizi "Izborni zakon: Slalom kroz devet vrata", objavljenoj na web stranici Heinrich Böll Stiftung, pojasnio je kako i kojim putem političari trebaju ići u cilju neophodne i neminovne izmjene Izbornog zakona BiH. 

Ova iscrpna analiza, čije dijelove objavljujemo, može biti putokaz bh. političarima, i dodatno dobija na težini nakon što je specijalni predstavnik SAD-a za Zapadni Balkan Matthew Palmer jučer ponovio podršku SAD-a "ograničenim ustavnim reformama s ciljem provedbe presuda Evropskog suda za ljudska prava", te upozorio da se cijeli proces mora vratiti u Parlament Bosne i Hercegovine. S tim u vezi, istakao je on, neophodno je što prije formirati interresornu radnu grupu za izmjene Izbornog zakona i u njen rad uključiti Centralnu izbornu komisiju (CIK) BiH.

VEZANI TEKST - Jedan poziv mu pomogao da "progleda": Čović spreman na izmjene Ustava, za stolom i "nelegitimni" CIK

- U utorak, 23. februara ove godine, svjedočili smo novom, dugo najavljivanom početku političkih pregovora i dogovora Dragana Čovića, predsjednika HDZ-a BiH i nevladine organizacije Hrvatski narodni sabor (HNS), i lidera Stranke demokratske akcije (SDA) Bakira Izetbegovića. Iako je obznanjeno da su dogovori otpočeli u tri pravca: izmjene Izbornog zakona BiH, komplet tema u vezi sa funkcioniranjem Federacije BiH (među kojima su najkrupnija implementacija rezultata izbora 2018. tj. imenovanje predsjednika i potpredsjednika Federacije BiH i Vlade Federacije BiH, imenovanje nedostajućih sudija Ustavnog suda Federacije BiH, te konačno konstituiranje dva kantona) i evropske integracije, nesumnjivo je da je izmjena Izbornog zakona BiH, koju posljednjih godina žestoko forsira hrvatska strana, u srži tih pregovora. Čović nastoji prije Općih izbora 2022. godine izdejstvovati promjene Izbornog zakona BiH kojima će osigurati "legitimno predstavljanje" konstitutivnih naroda tj. pobjedu kandidata HDZ-a BiH i njemu srodnih stranaka u utrci za člana Predsjedništva BiH i osvajanje dovoljno ruku u kantonalnim skupštinama da osigura dominaciju u 17-očlanom klubu Hrvata u Domu naroda Parlamenta Federacije BiH.

Tako bi, uz dobijene pozicije u tri "županije", Vijeću ministara BiH i Vladi Federacije BiH osigurao dominaciju i u Domu naroda Parlamentarne skupštine BiH, te time, primjenjujući pravila konsensuza i veta, osigurao da hrvatska strana (po)ostane dominatan i neizbježan faktor ne samo u odlučivanju o svim ključnim pitanjima u BiH koja na agendu političkog odlučivanja nameću drugi politički subjekti i međunarodna zajednica, nego i "da najlakše i najbrže ostvari svoje ključne političke ciljeve. Na taj način, uz "legitimne predstavnike" otvorio bi se put provedbi vlastite dugoročne strategije, koja nesumnjivo ide u pravcu zaokruživanja teritorije BiH sada nastanjene većinskim stanovništvom katoličke vjeroispovijesti, odnosno reinkarnacije "ugašene" tzv. Herceg-Bosne, njene potpune teritorijalne i političke autonomije i njenom, kad-tad, prisajedinjenu Republici Hrvatskoj.

Tako se izmjena Izbornog zakona BiH, 25 godina nakon Dejtonskog sporazuma, stavlja u fokus političkog interesa HDZ-a BiH i pitanje koje se poistovjećuje sa vrhunaravnim identitetskim pitanjima bosanskohercegovačkih Hrvata. Ovi pregovori (po ko zna koji put) počinju u društvenom okruženju kojega smo definirali sintagmom "permanentne privremenosti", odnosno u situaciji nedovršenih i neizvršenih ustavno-pravnih popravki koje je bilo potrebno izvršiti prema presudama Evropskog suda za ljudska prva u Strazburu, te odluka Ustavnog suda BiH, kao i presuda Ustavnog suda Federacije BiH (uklanjanje neustavnih izraza "župan", "županija",  naziva "Herceg-bosanska županija" itd.). Tako umjesto izgradnje stabilnih institucija države BiH i uspostave stabilne demokratije, bh. društvo i država BiH još tapkaju u mjestu, u magli etnonacionalizma, stalnih etničkih prepirki i nezavršenih sukoba iz 90-ih - piše prof. dr. Arnautović. 

U iscrpnoj analizi on nadalje podsjeća na sadržaj svih presuda iz Strazbura, te na implementaciju bloka presuda Ustavnog suda FBiH u vezi s neustavnim nazivima "župan", "županija", "bošnjački jezik", implementaciju odluka Ustavnog suda BiH po apelacijama Željka Komšića, Borjane Krišto, Bože Ljubića, te implementaciju 14 prioritenih preporuka iz Mišljenja Evropske komisije o zahtjevu BiH za članstvo u Evropskoj uniji.

- Puko održavanje izbora svake druge godine (generalni, lokalni) bez kvalitativne reforme ustavno-pravnog, odnosno političkog sistema Bosnu i Hercegovinu drži u stanju "elektoralističke zablude". To se stanje mora promijeniti.

VEZANI TEKST - Izetbegović: HDZ shvata da se ipak neće moći bez ustavnih promjena, to su rekli i iz SAD-a

Slobodni smo zaključiti da je izbornu reformu, odnosno novi izborni sistem u BiH moguće tražiti na tragu ukupnih evropskih i općenito demokratskih dostignuća. Na prvom mjestu, izbori trebaju osigurati proporcionalnost broja dobijenih glasova birača s brojem mjesta svake političke opcije u političkom predstavničkom tijelu. Na taj način se ostvaruje ravnopravnost i politička jednakost građana-birača. Proporcionalni sistem ili, pak, njegovo kombiniranje sa većinskim sistemom omogućava i društvenu i parlamentarnu ravnotežu, štiti i utvrđuje legitimitet i legalitet izabranih predstavnika.

Bjelodano je da je za novi iskorak, posebno u vezi s evropskim i euroatlantskim integracijama, Bosni i Hercegovini potrebna opsežna ustavna reforma, odnosno bosanskohercegovačkom društvu je neophodna temeljita ustavna i izborna reforma, koja može doći iz tri pravca:

1. Prvo izvršiti neophodne promjena Ustava BiH, pa potom Izbornog zakona BiH.

Treba se usvojiti novi građanski Ustav Bosne i Hercegovine. Sadašnji Ustav BiH - Anex IV je dio Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini. On treba ostati ad acta kao jedna historijska nužnost, koja je u jednom vremenu odigrala važnu historijsku ulogu. Tekst Ustava mora biti plod konsenzusa svih političkih aktera u političkoj areni u BiH.

Na državnom nivou sastavni dio ustavne reforme mora biti implementacija presuda EVropskog suda za ljudska prava iz Strazbura u slučajevima: Sejdić-Finci; Azra Zornić, Ilijas Pilav, Samir Šlaku i Svetozar Pudarić, kao implementacija svih konačnih i obvezujućih presuda Ustavnog suda BiH (Ljubić, Komšić itd.) i Ustavnog suda Federacije BiH.

Vladajuće etno-nacionalne političke elite se nalaze u limbu između vlastite želje za održanjem statusa quo i onoga što obećavaju međunarodnoj zajednici. Taj licemjerni pristup nas drži u stanju "permanentne privremenosti". U političkoj areni je sukob dvije političke koncepcije: etno-teritorijalne (Dejtonske) koja zagovara ekskluzivni status i primat etničkih grupa tzv. konstitutivnih naroda u političkom predstavljanju, te građanske (strazburško-briselske) koja daje primat čl. 25 Međunarodnog pakta o građanskim i političklim pravima, koji je, da paradoks bude potpun, sastavni dio Ustava BiH.

2. Drugi pravac je da se odmah ide u političke izmjene Izbornog zakona BiH bez promjene Ustava BiH (na tragu onoga što traži HDZBiH i Dragan Čović)

Ti zahtjevi se obrazlažu potrebom za implementacijom samo jedne odluke Ustavnog suda BiH (U- 23/14) kako bi se osiguralo "načelo legitimnog predstavljanja". Ovaj pristup bi doveo do cementiranja prevaziđenog dejtonskog rješenja o ekskluzivnom etno-teritorijalnom predstavljanju tzv. konstitutivnih naroda i za duži period onemogućio donošenje novog modernog građanskog Ustava BiH. Time bi se onemogućila i reforma zasnovana na građanskim principima političkog predstavljanja.

3. Treći pristup je da se ide na najnužnije "tehničke" izmjene Izbornog zakona BiH koje bi inter alia obuhvatile reformu imenovanja članova biračkih odbora i izbornih komisija; reformu registracije i identifikacije birača; reformu izbornih jedinica, te reformu glasačkog procesa korištenjem novih tehnologija (uvođenje optičkih skenera, kamera na biračkim mjestima i u Glavnom centru za brojanje i automatsku identifikaciju skeniranjem otisaka prsta tzv. AFIS-a (Automated Fingerprint Identification System). Ovaj pistup bi samo odgodio agoniju "permanentne privremenosti"  jer ne bi odgovorio na najvažnije pitanje o obrazovanju, karakteru i kriterijima za funkcionalno političko predstavništvo.

Analizu u cijelosti možete pročitati ovdje.