Polaganjem vijenaca na grob Mate Bobana u Gorici kod Gruda, danas je počelo obilježavanje 26. godišnjice utemeljenja tzv. Hrvatske republike Herceg-Bosne, koja je osnovana 28. augusta 1993. godine i bila je nastavak Hrvatske zajednice HB osnovane u novembru 1991. godine.

Hrvatski politički vrh u BiH 18. novembra 1991. godine proglasio je Hrvatsku zajednicu Herceg-Bosna, posebnu terotirijalnu, političku, kulturnu cjelinu na području Republike BiH, u čiji sastav je ušlo 30 općina, sa sjedištem u Mostaru. Dvije godine nakon, zajednica je proglašena Republikom.

-Proglašavam da je uspostavljena i proglašena Hrvatska republika Herceg-Bosna jednoglasno od svih zastupnika zastupničkog doma-poručio je Mate Boban 28. avgusta 1993. u Grudama.

Pod okriljem zločinačke Herceg-Bosne otvarani su ozloglašeni hercegovački logori Dretelj, Heliodrom, protjerivani su Bošnjaci iz Stoca, Čapljine, dijela Mostara..., rušeni su vjerski i kulturni objekti, među kojima i Stari Most, počinjen masakr u Ahmićima za koji je Dario Kordić osuđen u Hagu na 25 godina zatvora, a danas se slavi kao heroj.  

Žalbeno vijeće Haškog suda izričući prije dvije godine, presudu šestorici političkih i vojnih lidera tzv. Herceg-Bosne, potvrdilo je tezu iz prvostepene presude da su zločini u osam općina i pet logora počinjeni u sklopu zajedničkog zločinačkog poduhvata lidera Herceg-Bosne i Hrvatske, uključujući predsjednika Franju Tuđmana, ministra odbrane Gojka Šuška i načelnika Glavnog stožera Hrvatske vojske Janka Bobetka.

Četvrta osoba čije se ime često spominje u presudi je Mate Boban. Zajedno s njima učesnici UZP-a su i neimenovani vojnici i dužnosnici tzv. Herceg-Bosne i Hrvatske. Svi su dijelili isti cilj, stvaranje etnički čistog hrvatskog entiteta u BiH.

Krivnja za zločine je individualizirana: Jadranko Prlić osuđen je na 25 godina zatvora, Bruno Stojić, Milivoj Petković i Slobodan Praljak na po 20, Valentin Ćorić na 16 godina zatvora i Berislav Pušić na 10, ukupno 111 godina.

Za čitavo vrijeme relevantno za optužnicu (januar 1993. - april 1994.) krajnji cilj lidera tzv. Herceg-Bosne i Franje Tuđmana bio je uspostaviti hrvatski entitet kojim se djelomično rekonstruiraju granice Banovine, radi ujedinjenja hrvatskog naroda.

Taj entitet je trebalo direktno priključiti Hrvatskoj ili je trebao postati nezavisna država unutar BiH s tijesnim vezama s Hrvatskom. Između 1991. i 1994. Tuđman je htio proširiti granice Hrvatske uključujući u njih tzv. Herceg-Bosnu direktno ili indirektno. Između 1992. i 1993. lideri tzv. Herceg-Bosne, uključujući Prlića, Stojića, Praljka i Petkovića učestvovali su na sastancima o podjeli BiH.

Iako je tzv. Herceg-Bosna bila stvorena u kontekstu srpske agresije, ona nije bila samo privremena odbrambena inicijativa, potvrdilo je Žalbeno vijeće. Tuđman je podržao formiranje Hrvatske zajednice Herceg-Bosne 18. novembra 1991. kao hrvatskog entiteta koji će zaštiti prava Hrvata i braniti “nacionalni i povijesni hrvatski teritorij”, inspiriran granicama Banovine.

Tek pod međunarodnim pritiskom Tuđman je odustao od svog plana da proširi granice Hrvatske oko 21. februara 1994.

Tuđmanova smrt nije zaustavila njegove sljedbenike da nastave ostvarivati njegove snove. Najagilnije je svakako predsjednik HDZ BiH i HNS-a Dragan Čović, koji nastoji pod krinkom „ugroženosti i majorizacije Hrvata“ zaokružiti kantone sa hrvatskom većinom i stvoriti treći entitet.