open-navfaktor-logo
search
Intervju
Salko Bukvarević: Ponosim se što potječem iz rudarske porodice, i meni se kao i svim borcima vraćaju scene iz rata
Najteže mi pada kada u nekoj općini ili na nekom prostoru vidim danas neke načelnike koji su bili vani pa došli. Ili neki koji su bili golobradi mladići i djeca u vrijeme agresije na našu zemlju, a danas preuzeli određene funkcije, pa nam kažu: "Šta vi hoćete, davno je rat završen", govori Bukvarević
12.11.2019. u 22:10
get url
text
Salko Bukvarević

Aktuelni federalni ministar za boračka pitanja Salko Bukvarević sasvim otvoreno u intervjuu za Faktor ispričao je koje situacije su ga najviše pogađale u mandatu koji se privodi kraju. Upitali smo ga kako je moguće da je u svakoj situaciji bio miran, i kada su na ulicama bili protesti i kada su borci burno reagrali u Parlamentu FBiH. Otkrio nam je da li i njega, kao i druge borce proganjaju ratne scene. Ispričao nam je i da potječe iz rudarske porodice, čime se ponosi, za koji fudbalski klub navija, ali i odgovorio na pitanje da li bi ponovo bio ministar za boračka pitanja.

Najprije da nam kažete kako je moguće da ste u svakoj situaciji sa borcima bili mirni, odmjereni u svojim izjavama, a bilo je blokada, protesta, žučnih rasprava, prozivanja?

- Prije svega, vjerovatno se to ponese od kuće. Roditelji vas tako vaspitaju. To je neko moje objašnjenje. Ja zaista poštujem svakog branioca Bosne i Hercegovine, pogotovo porodicu šehida i poginulog borca, ratnog vojnog invalida. Znam šta je provesti jednu noć u rovu na minus 20.  Znam šta je kada izgubite svog najboljeg prijatelja, brata, druga. Zato sam i razumio njihove zahtjeve. Jedino nisam razumio one koji su blokirali ceste. Pogotovo ne mogu razumjeti da neko za Dan nezavisnosti Bosne i Hercegovine blokira glavni grad. Ali, hvala Bogu, iz toga smo izašli i došli do zakona o demobilisanim borcima. Nikada se ne možemo odužiti braniocima Bosne i Hercegovine za ono što su učinili. Kao što je rekao naš rahmetli predsjednik Alija Izetbegović i vrhovni komandant, čudo bosanskog otpora. Dakle, zaista kada se usporedi šta su agresori imali, sa kojim oružjem, a sa kojim oružjem i sa čim smo se branili, ipak su ti ljudi zaslužili divljenje svakog našeg čovjeka.

Da li se Vama vraćaju scene iz rata, s obzirom na to da ste i sami bili u rovu, na prvoj liniji?

- Mislim da nema borca koji je proveo na prvoj borbenoj liniji, makar nekoliko dana, da mu se te scene ne vraćaju, pogotovo kada su neki datumi koji se vežu za drage osobe koje su stradale. Sjetim se kako smo ih izvlačili, previjali. Baš ovih dana na Nišićkoj visoravni smo razgovarali o tome. Ti trenuci se vraćaju. Najviše pomaže vjera i razumijem da je to Božija odredba.

Možete li nam reći nešto više o sebi?

- Ja sam završio Rudarsko-geološko-građevinski fakultet u Tuzli. Tamo sam magistrirao i doktorirao. Trenutno sam docent na predmetu rudarska mjerenja, na Katedri prostorno planiranje, na Rudarskom  fakultetu. Radim sa mladim ljudima. Izuzetno mi je drago da mogu ponekad govoriti jer oni pitaju o istini o odbrani Bosne i Hercegovine. Kad god mi dozvoli vrijeme, pokušavam se baviti strukom i naukom jer to je jednostavno sastavni dio mene. Dolazim iz rudarske porodice gdje je i djed rahmetli bio rudar, poginuo je u rudarskoj nesreći. Otac je penziju zaradio u rudniku. Tako da mi u Tuzli često imamo primjer da su porodice rudarske po opredjeljenju. Time se ponosim.

Kako Vaša porodica gleda na posao koji obavljate, vrlo često ste razdvojeni?

- Prije svega, svaki put kažem da posebno priznanje želim odati svojoj supruzi Zemki koja je učinila ogroman napor da objasni djeci zašto me nema. Ali prije svega da očuva porodicu i njih usmjeri. Hvala Bogu, sin je završio fakultet i počeo raditi. Kćerka je treća godina na Građevinskom fakultetu. Uvijek se sjetim kada su mi prije govorili da su u porodici, u kući, tri stuba na ženi, a samo jedan na muškarcu. Zaista je to tako kod nas. Veliku zahvalnost dugujem svojoj porodici, ali i mojim roditeljima koji, kad god su bili teški trenuci uvijek sam od njih imao podršku, razumijevanje. Uvijek su govorili: "Ako ti je to preteško, daj ostavi, hajde ti ovamo, vrati se svom poslu".

Kako se odmarate u slobodno vrijeme?

- Kad god imam vremena, obilazim svoje roditelje. Volim boraviti na svom placu gdje imam jedan broj voćki. Oko toga se zanimam. Taj mir i tišina mi omogućavaju da se malo odmorim, ali i da učinim neku korisnu stvar. Da okopam neku voćku, da pokosim travu, i tako... Možda po jedan dan u sedmici da imam mogućnost da obiđem roditelje i uradim šta treba za njih.

Koji sport pratite?

- Fudbal mi je glavni sport, naravno, i uvijek kada imam priliku, pratim igru reprezentacije, klubove. Apsolutno mi je fudbal na prvom mjestu, a Sloboda je klub za koji navijam. Bio sam i u Skupštini tog kluba i za nas je Sloboda zaista poseban klub.

Postoji li neka situacija u proteklom mandatu koja Vam je izuzetno teško pala?

- Najteže mi padne kada znam da je to bio dobar borac. Dođem u njegovu općinu, ili na obilježavanje, i onda mi kaže kako neće niko da ga primi, ni u općini, ni u kantonu. Najteže mi pada kada u nekoj općini ili na nekom prostoru vidim danas neke načelnike koji su bili vani pa došli. Ili neki koji su bili golobradi mladići i djeca u vrijeme agresije na našu zemlju, a danas preuzeli određene javne funkcije, direktorske pozicije, pa nam kažu: "Šta vi hoćete, davno je rat završen". To me najviše boli. Predstavljam dio vlasti i očekujem da svi u vlasti razumiju da je boračka kategorija najzaslužnija kategorija građana Bosne i Hercegovine, koja nam je omogućila državu. I kada mi na terenu neka majka našeg šehida, ili saborac kaže: "Neće da me prime, neće da mi pomognu", to su trenuci kada se čovjek zapita da li je moguće da se i to dešava.

I na kraju, ne možemo, a da Vas ne upitamo, da li biste, ako bi Vam se ponudilo, ponovo bili federalni ministar za boračka pitanja?

- Prije svega ja moram reći da mi je bilo važno sve vrijeme od dolaska na ovu poziciju da sam imao podršku saboraca i predstavnika Koordinacije boračkih udruženja. I vrlo je teško u ovoj oblasti izvagati kako i na koji način dalje i šta odrediti kao prioritet u rješavanju. Svjestan sam političke realnosti. Kandidovan sam na ovu poziciju ispred Stranke demokratske akcije. Poštujem odluke organa moje političke partije. Tako da ću ovo pitanje prepustiti njima. Ako procjenjuju da smo to uspješno svi zajedno radili i da sam ja obavio svoj posao kako valja, i naravno ako procijene da i u narednom periodu možemo to dobro zajedno raditi, ja sam za. Ako ne, onda opet prihvatam sve odluke jer zaista razumijem da je ovo raspodjela ministarskih pozicija, prije svega politička odluka i naravno procjena ljudi koji predvode političke partije.

2024 faktor. Sva prava zadržana. Zabranjeno preuzimanje bez dozvole izdavača.