Odbrana je u završnoj riječi navela da je Tužilaštvo Bosne i Hercegovine, uprkos dokazima o počiniocima, odlučilo da podigne optužnicu protiv četverice optuženih koji nemaju veze sa ubistvima zarobljenika počinjenim 22. aprila 1992. u Velikom parku.

- Jedini prijedlog odbrane je da Sud donese oslobađajuću presudu kao jedino moguću - rekao je branilac Nikica Gržić.

On se osvrnuo na dokaze odbrane, koji ukazuju da je na dan ubistava Pušina bio u posjeti majci, koja se sklonila od granatiranja kod komšija u naselju Bistrik. Gržić je kazao da je, zahvaljujući televizijskom snimku i svjedočenju komšija, koji se sjećaju kada im je kuću pogodila granata, odbrana dokazala gdje se optuženi nalazio. Branilac je napomenuo da telefoni nisu radili, a da Pušina nije nosio "motorolu".

Pitanje da li je Pušina bio obaviješten o ubistvima, prema riječima Gržića, razjašnjava u svjedočenju Malik Krivić, tadašnji komandir policije u Novom Gradu, koji je dan poslije svratio kod optuženog i pitao ga o stradanju zarobljenika. Branilac je podsjetio da je Krivić rekao da je Pušina bio iznenađen i da je nazvao nekog telefonom, te mu prenio da su oni razmijenjeni.

Gržić je kazao da je njegov branjenik nazvao Asima Dautbašića iz Državne sigurnosti, koji je boravio u Domu policije i koji mu je rekao za razmjenu.

- Da mu je Vikić bio podređen, on bi zvao Vikića, a on zove Asima - kazao je branilac.

Prema njegovim riječima, neosnovane su tvrdnje koje je Dragan Vikić iznio u svjedočenju da je telefonom obavijestio Pušinu o ubistvima, kao i sutradan na kolegiju. Branilac je odbacio navode Vikića da mu je, na pitanje zašto ne uhapse počinioca ubistava Nežada Herendu, Pušina rekao da su "četnici ubili 100 Bošnjaka i srušili džamiju u Kasindolskoj". Branilac je kazao da je odbrana dokazala da se ti događaji u to vrijeme uopće nisu bili desili.

Prema odbrani, Tužilaštvo nije dokazalo nužne elemente komandne odgovornosti nadređenog i podređenog, kao ni znanje o počinjenom djelu.

- Ne može se nekome na teret stavljati da nije učinio ono što nema obavezu da učini - istakao je Gržić.

On je dodao da su u Domu policije bile osobe koje su trebale nešto da preduzmu, a to su Hasib Dizdarević, koji je bio pomoćnik ministra za kriminalistiku, te Asim Dautbašić, koji je značajan ako se ima u vidu da je pripadnik Državne sigurnosti označen kao počinilac.

Optuženi Pušina u završnom obraćanju je naglasio da nije propustio nijednu radnju i da je tokom karijere profesionalno obavljao svoj posao.

- Možda je patetično, ali ukoliko smatrate da sam kriv, molim vas, dajete mi maksimalnu kaznu - rekao je Pušina.

On i Vikić su optuženi s Nerminom Uzunovićem i Mladenom Čovčićem za ubistva osam zarobljenika u Velikom parku u Sarajevu 22. aprila 1992. godine. Vikić je, kao bivši komandant Specijalne jedinice i komandant Jedinice rezervnog sastava, optužen da nije spriječio ni preduzeo mjere na kažnjavanju podređenih, kao i Pušina, koji je bio pomoćnik ministra unutrašnjih poslova za uniformisanu policiju. Uzunović i Čovčić su optuženi kao nekadašnji pripadnici Jedinice rezervnog sastava policije.

Iznošenje završnih riječi odbrane nastavlja se 18. marta, piše Birn.