Cvitanović je za Bild.ba rekao kako Hrvati bez izmjena Izbornog zakona ne smiju dopustiti izborni ciklus 2022. godine i vođenje "politikantskim rizicima".

- Hrvati BiH ne smiju dopustiti ulazak u novi izborni ciklus bez izmjena Izbornog zakona. Nama je to najvažnije političko pitanje, a 2022. godina nas vodi u politički nestanak ako se budemo vodili politikantskim rizicima - rekao je Cvitanović.

Po njegovom mišljenju, ako Hrvati ne izbore Izborni zakon, trebaju se vratiti tzv. Herceg-Bosni.

– Postoje dva rješenja, jedno je Izborni zakon po kojem će Hrvati moći birati svoje predstavnike, drugo je povratak na stanje prije Vašingtonskog sporazuma, odnosno, Hrvatska Republika Herceg-Bosna - kaže Cvitanović.

Cvitanović je dodao i kako Hrvati neće "biti taoci porobljivačkih bošnjačkih politka".

- To dvoje je minimum na koji Hrvati mogu pristati, a bošnjačke stranke moraju biti svjesne da Hrvati neće biti taoci njihovih porobljivačkih politika - ocijenio je prvi čovjek HDZ-a 1990.

Cvitanović je svjesno prešutio, jer to naravno i negira, da je šestorka, odnosno nekadašnji čelnici "Hrvatske zajednice Herceg-Bosne" (29. novembra 2017.) presuđena pravosnažno zbog učešća u UZP-u zajedno sa tadašnjim čelnicima Hrvatske, na čelu sa predsjednikom Franjom Tuđmanom. Nastojali su uspostaviti etnički hrvatski entitet u granicama Banovine Hrvatske iz 1939. godine i stvoriti pretpostavke za njegovo pripajanje sa Hrvatskom. 

"Prlić i drugi" proglašeni su krivima i osuđeni na ukupno 111 godina zatvora: Jadranko Prlić na 25 godina zatvora, Bruno Stojić, Slobodan Praljak i Milivoje Petković na po 20, Valentin Ćorić na 16, dok je Berislav Pušić dobio deset godina zatvora.

U osmišljavanju i ostvarivanju zajedničkog zločinačkog cilja, jedna grupa hrvatskih javnih ličnosti, među kojima se ističu Franjo Tuđman, Gojko Šušak, Janko Bobetko, Mate Boban, Jadranko Prlić, Bruno Stojić, Slobodan Praljak, Milivoj Petković, Valentin Ćorić i Berislav Pušić, postigla je međusobni dogovor, navelo je tada vijeće u svojim zaključcima.

Vijeće je većinom glasova zaključilo da je postojao udruženi zločinački pothvat koji je za krajnji cilj imao uspostavljanje hrvatskog entiteta, djelomično u granicama Hrvatske banovine iz 1939., kako bi se omogućilo ponovno ujedinjenje hrvatskog naroda. Ovaj hrvatski entitet u BiH trebalo je ili pripojiti Hrvatskoj nakon eventualnog raspada BiH, ili postati nezavisna država unutar BiH, tijesno povezana sa Hrvatskom.

Vijeće je većinom glasova utvrdilo i da je sukob između HVO-a i ABiH tijekom ovog razdoblja bio međunarodni sukob. Naime, iz dokaza se vidi da su se snage hrvatske vojske borile zajedno sa pripadnicima HVO-a protiv ABiH, a da je Republika Hrvatska vršila opću kontrolu nad oružanim snagama i civilnim vlastima najprije Hrvatske Zajednice, a potom Hrvatske Republike Herceg-Bosne.