"Hedda Gabler" je djelo poznatog norveškog dramskog pisca Henrika Ibsena. Svjetsku premijeru imala je 1891. godine u Residenztheatreu u Minhenu. Režiju za sarajevsku premijeru potpisuje Nermin Hamzagić, dramaturgiju i adaptaciju teksta Asja Krsmanović, scenografiju Mirna Ler, kostimografska rješenja povjerena su Irmi Saje i Vanji Ciraj, dok je na scenskom pokretu radio Thomas Steyaert.

Ibsen je Heddu kreirao kao inteligentnu, lijepu, nepredvidljivu, često zlobnu i nepoštenu mladu žena koja voli manipulirati drugim ljudima kako bi oni napravili sve što ih zatraži, ženu iz 19. stoljeća. Monu smo pitali kakva će Hedda biti u njenoj interpretaciji...

- Moja Hedda je savremena, žena 21. stoljeća, žena pritisnuta svim očekivanjima koje su svakako na ženi, oduvijek i zauvijek. Hedda Gabler je klasik što znači da su problemi koje tretira bezvremenski. Ljubav, tuga, depresija, agonija, zavist, agresija, mržnja inherentne su čovjeku i kao takve uvijek aktuelne. Ja sam nastojala da je ne čitam jednolinijeski. Ako je zlobna pokušala sam da otkrijem sa kojeg mjesta bola dolazi ta zloba. Ako je zavidna, odakle dolazi povrijeđenost. Ako je destruktiva, koje mjesto potencijalne konstrukcije je pogrešno usmjereno... to mi je dalo jednu dubinu lika koji mi je beskrajno zanimljivo igrati – kazala je Mona.

A koliko Hedda hoda svijetom, odnosno kakav svijet stvara Hedde?

- Nermin Hamzagić i dramturginja Asja Krsmanović jako lijepo i duboko čitaju Heddu kao i svijet oko nje. Ibzen je Heddu napisao slojevitom, a čini mi se da Nermin svojm talentom ide i nekoliko slojeva više, zadirući jako duboko u njenu psihu, njenu motivaciju i njene okolnosti. Svijet naše Hedde Gabler je neka vrsta psihološkog trilera sa puno ljubavi i destrukcije. Sigurna sam da će se puno žena, ali i muškaraca prepoznari u likovima iz naše predstave, sigurna sam da će predstava rezonirati sa svima – poručila je Mona.

Hedda Gabler zasigurno je najmoderniji klasični dramski ženski lik s kojim senzibilitet našeg vremena najbliže korespondira. Njena egzistencija na sceni je veliki, munchovski krik za intenzitetom, a nazivaju je i "ženskim Hamletom"...