Odgovore od analitičara pokušao je dobiti Deutche Welle (DW).

- Ova vijest treba alarmirati Zapad i komšije Srbije - pisao je nedavno njemački list Die Welt.

No taj list piše i da bi naslov trebao stajati "Sprema li Srbija novi rat na Balkanu?" i to zbog toga što je Srbija navodno kupila 20.000 iranskih dronova tipa Shahed-136.

DW analizirao je fenomen Srbije i to što se ta zemlja u njemačkim medijima često označava kao potpirivačica nemira, zemlja zbog koje su komšije uznemireni.

 VEZANI TEKST - Vučić od Vlade traži zabranu izvoza oružja iz Srbije

Upit DW-a upućen Predsjedništvu Srbije da komentira pisanje nekih njemačkih medija ostao je bez odgovora, ali je zato promptno stigla reakcija na spomenuti tekst, od srbijanske ambasadorice u Berlinu Snežane Janković:

- Ne, Srbija se ne sprema za rat, već za budućnost - napisala je u demantiju objavljenom u Die Weltu.

Srbija se, kako je napisala, između ostalog u budućnosti sprema za izložbu Expo u Beogradu 2027. godine.

- Srbija brine o svojoj sigurnosti i modernizira svoju vojsku, kao i mnoge druge evropske zemlje, ali isključivo u odbrambene svrhe - napomenula je Janković.

Deutche Welle piše kako je činjenica da je Srbija u modernizaciju svoje vojske krenula još prije početka ruske agresije na Ukrajinu. Činjenica je također da to, kako ističe ambasadorica Janković, čine i druge evropske zemlje.

Ali ne samo evropske, već i svjetske.

Prema podacima Instituta za mirovna istraživanja SIPRI u 2022. godini globalna svjetska vojna potrošnja dosegla je vrhunac, a evropske zemlje su zabilježile najveći porast potrošnje za naoružanje od kraja Hladnog rata.

 Razlozi naoružavanja

No šta je to specifično kada je riječ o srbijanskom naoružavanju, odnosno koji su razlozi za to?

- Na prvom mjestu je proces modernizacije naoružanja oružanih snaga, pošto srpsko naoružanje datira iz vremena bivše Jugoslavije i nije adekvatno globalnom sigurnosnom okruženju i tehnološkoj transformaciji - kaže dr. Vuk Vuksanović, viši istraživač Beogradskog centra za sigurnosnu politiku (BCBP) i saradnik LSE IDEAS, vanjskopolitičkog think tanka pri Londonskoj školi ekonomije i političkih nauka (LSE).

VEZANI TEKST - Vučić o naoružavanju Srbije: Vojno smo 12 puta jači nego prije deset godina, ko bi odlučio napasti nas...

Upravo zbog ovih razloga vojni analitičar iz Beograda Aleksandar Radić govori o tome da se "Srbija mora modernizirati".

- Vojno neutralna zemlja mora biti samodovoljna u svakom pogledu kada se radi o njenoj odbrani za razliku od okruženja Srbije koje je u NATO (osim BiH) i koje ima kolektivni mehanizam odbrane i zato može preispitati neke potrebe - smatra Radić.

No Sarajevo sasvim drugačije procjenjuje motive naoružavanja Srbije.

- Po mom mišljenju modernizacija Vojske Srbije je samo paravan za kreiranje vojne sile koja će u perspektivi omogućiti projekciju sile u ovoj regiji od Ruske Federacije kada se jednom rat u Ukrajini završi - kaže vojni analitičar Nedžad Ahatović.

Ono u čemu se pak slažu i sarajevski i beogradski analitičari je da Srbija, kako to kaže Vuksanović, "proces naoružavanja koristi kao instrument vanjske politike gdje Srbija vjeruje da tako može dobiti bolju nagodbu po regionalnim sporovima, kao što je status Kosova, može bolje balansirati između velikih sila, ali i izgraditi bolje odnose sa zemljama koje je opskrbljuju naoružanjem".

Istovremeno, kako kaže vojni analitičar Radić, predsjednik Srbije Aleksandar Vučić za domaće javno mnijenje stvara sliku o snažnoj državi.

Vučić je početkom jula, obrazlažući odluku o uvođenju moratorija na izvoz municije i bilo kakvog oružja i oruđa iz Srbije, rekao da je "nužno da sve bude pripremljeno u slučaju agresije na Republiku Srbiju".

Potpuno istu argumentaciju za pojačano naoružavanje koristi i BiH:

- Bosna i Hercegovina je prinuđena naoružiti se kako bi se zaštitila - kaže ministar odbrane BiH Zukan Helez za DW.

I Srbija i BiH se dakle, prema izjavama službenih osoba, naoružavaju da bi se - odbranile.

(Ne)poštivanje sporazuma o kontroli naoružanja

U tom kontekstu se nedvojbeno postavlja pitanje - šta se dogodilo sa Sporazumom o subregionalnoj kontroli naoružanja, koji je potpisan 1996. godine, a koji je proizašao iz Dejtonskog mirovnog sporazuma.

VEZANI TEKST - "Za koga i koje ratove Srbija priprema svoju vojsku i zvecka oružjem"

BiH, Hrvatska, Srbija i Crna Gora su se tim sporazumom obavezale na "uspostavu mjera za regionalnu stabilizaciju i kontrolu naoružanja" s ciljem uspostave povjerenja i izbjegavanja utrke u naoružanju u regiji.

Svi borbeni tenkovi, oklopna borbena vozila, borbeni avioni i jurišni helikopteri, na osnovu Sporazuma, podliježu brojčanim ograničenjima za svaku potpisnicu. Do 2015. godine Sporazum je bio pod okriljem OSCE-a, nakon toga prelazi u vlasništvo država potpisnica.

- Sporazum se ne poštuje - kaže za DW Helez.

On navodi kako je "BiH bila jedina potpisnica koja ga je poštivala".

Iz Ministarstva odbrane Srbije, DW nije dobilo odgovor.

U OSCE-u se pak neslužbeno može saznati kako su ponosni na ovaj Sporazum i njegovo provođenje. U službenom odgovoru u sjedištu OSCE-a u Beču navode da je ta organizacija, nakon što je Sporazum prešao u vlasništvo država, nastavila pružati podršku njegovoj implementaciji, te da države potpisnice redovno na godišnjim sastancima razmjenjuju vojne informacije, "kao i sve informacije o novim sistemima naoružanja koji su uvedeni u njihove oružane snage i potpadaju pod odredbe Sporazuma."

U Ministarstvu vanjskih poslova u Berlinu DW doznaje da Njemačka kao članica Kontakt grupe prati ovaj proces, te da sporazum "sadrži dogovor o ograničenju kategorija teškog naoružanja kao i jednostrano deklariranih, dobrovoljnih gornjih ograničenja broja vojnika, koji se godinama poštuju".

I neovisni analitičari u Srbiji i BiH u razgovoru za DW ocjenjuju da sve zemlje potpisnice poštuju Sporazum. Nedžad Ahatović iz Sarajeva međutim kaže da se on poštuje u kvantitativnom, ali ne i kvalitativnom smislu:

- Nijedna zemlja Balkana, pa ni Srbija nije prekoračila dozvoljene brojke, ali je prvenstveno Srbija nabavila visoku vojnu tehnologiju i savremena oružana sredstva s kojim remeti strateški balans sile u regiji - kaže Ahatović.

- Problem je u političkoj retorici političara u regiji, najviše u Srbiji i Hrvatskoj, koji vjeruju i dalje da ako vi pljunete u pravcu susjeda dobijate poene u svom javnom mnijenju. Ta retorika je razlog zašto govorimo o regionalnoj utrci u naoružanju, a ne o prirodnom procesu zamjene zastarjelog naoružanja novim naoružanjem - kaže Vuksanović, viši istraživač Beogradskog centra za sigurnosnu politiku.

Srbijanska ambasadorica u Berlinu u svom demantiju na pisanje lista Die Welt piše da je "podmetanje o hegemonističkim ambicijama Srbije narativ iz kojeg se pojedinci ne žele povući još od devedesetih".

Međutim, upravo su devedesete problem zbog kojeg u BiH strahuju od naoružavanja Beograda.

 VEZANI TEKST - Vučić izdao naredbu da broj pripadnika specijalnih jedinica Vojske Srbije bude povećan na 5.000

- Srbija, nažalost, nije napustila politiku da silom rješava sva otvorena pitanja sa susjedima - smatra Ahatović.

Jesu li stoga opravdani strahovi o mogućem oružanom konfliktu? I tu odgovori najčešće ovise od toga iz koje zemlje dolazi sagovornik:

- To ovisi u prvom redu od Vladimira Putina koji zahvaljujući politici koju u regiji nameće i provodi Srbija na čelu s predsjednikom Vučićem predstavlja stvarnog gospodara rata i mira - kaže za DW Ahatović.

Rusiji je, ako želi napraviti problem Zapadu, smatra Vuksanović, potrebna pomoć lokalnih elita, a lokalne elite ne žele biti žrtvovane kao pijuni Kremlja.

- Oni žele koristiti Moskvu da ucjenjuju Zapad i da se promoviraju pred svojim glasačima, ali ne žele biti topovsko meso - navodi Vuksanović.

Zapad bi reagirao

Beogradski vojni analitičar Radić, koji je pak kritičan kada je riječ o tome kako Srbija predstavlja u javnosti modernizaciju svojih oružanih snaga i kako ona izgleda u stvarnosti, kaže:

- Zbog raskoraka između aktivnosti na modernizaciji i stvarnog stanja popune Vojske Srbije cijenim da nitko nije ugrožen agresivnim medijskim tonom priča o jačanju vojne moći Srbije. Pitanje je i kako u aktualnim okolnostima kada je Srbija okružena NATO-om i ima međunarodne snage na Kosovu da se razmatra bilo koji realan scenarij osim rata protiv NATO-a - to su pokušali 1999. godine i na kraju smo prinuđeni da povučemo vojsku s Kosova.

VEZANI TEKST - Vučić ubrzano naoružava Srbiju, šta se krije iza toga

Za Vuksanovića stoga nema dvojbi. On smatra da bi svako pokretanje sukoba bio samoubilački čin:

- Zapad bi sigurno intervenirao na bilo koga ko bi pokušao remetiti status quo - dodao je Vuksanović.

A na Zapadu, barem u njemačkom Ministarstvu odbrane, o tome maksimalna suzdržanost.

- Pisanje medija primamo k znanju. Kao što je uobičajeno ne komentiramo ih - odgovorio je Arslan Deichsel, glasnogovornik Ministarstva odbrane

Njemačke na upit DW-a za komentar o pisanju njemačkih medija o mogućem oružanom sukobu u regiji.

U Ministarstvu vanjskih poslova u Berlinu pak za Srbiju diplomatski kažu da u okviru Berlinskog procesa "kao najveća zemlja u regiji igra veliku ulogu", te manje diplomatski da "mora ispuniti tu odgovornost, posebno u dijalogu s Kosovom koji vodi EU, i jasno se obavezati na provedbu Ohridskog sporazuma".