Njenu kolumnu prenosimo u cijelosti: 

Paradoksalno, možda i nije problem u tome što je glumac Sergej Trifunović pjevao četničke pjesme u državi u kojoj žive građani sa porijeklom i identitetom žrtava četničkog pokreta i Draže Mihailovića, saradnika Hitlera, jer to nikoga i ne bi trebalo mnogo da iznenadi, s obzirom na iskustvo njegovih javnih nastupa od kada se bavi politikom.

U zavisnosti od toga kako se tog dana probudi, zavisi i odnos prema žrtvama ratno-zločinačke i genocidne politike vlasti Slobodana Miloševića, nekim ključnim državnim pitanjima, koje drže kao taoce ne samo građane Srbije, već i one u cijelom regionu.

Veći je problem što se na snimku, objavljenom na društvenim mrežama, iz kafane, vide njegovi saradnici koji, poput kakvih partijskih poslušnika, bez imalo smisla za humor, ako se baš na tome insistira, čak duboko tragično, odgovaraju u kameru njegovog telefona da nemaju ništa protiv da prisustvuju jednom takvom ambijentu u kojem ovaj urliče četničku pjesmu.

Tu je i Srbijanka Turajlić, koja je, recimo, u prethodnom periodu, svojim izjavama o tome da ne želi da sarađuje sa Savezom za Srbiju zbog nacionalističke politike njegovih članica, djelimično, i u jednom dijelu javnosti, povratila, sa stanovišta elementarne ljudskosti, dostojanstvo ovom pokretu.

Nedavno je u Utisku nedjelje upravo iz tih razloga "rašrafila" lidera Dveri, Boška Obradovića, svodeći sav njegov desničarski i nacionalistički politički identitet na potpuni besmisao i zlo. Na četničko urlanje lidera njene političke opcije, međutim, rekla je da nema ništa protiv. Smijući se.

Mom drugu Fahru, recimo, uopće nije jasna ovakva šala. Nije ni meni, razumije se, iako se ne zovem Fahro i nisam iz Sandžaka.

Da je riječ o sprdnji sa četničkom politikom i ideologijom, s jedne, odnosno komunističkom, s druge strane, kao i obesmišljavanju podjela na desničare i ljevičare, na četnike i komunjare, ispostavilo se kao argument. A svi oni koji su se zgrozili nad takvom postavkom, zapravo su idioti bez imalo smisla za humor.

Dokle više sa tim, reći će, opustite se, ljudi…

Te opasne i po društvo, koje se nikada nije suočilo sa zlodjelima koje je u njihovo ime počinila politička, kulturna i obrazovna elita – otrovne stavove – ispoljavaju ne samo učesnici ratova devedesetih, promoteri i profiteri nad genocidima, ratnim zločinima i etničkim čišćenjima, koji su danas na vlasti u Srbiji, već i ljuta opozicija takvom sistemu, i to, opet, ne samo ona koja daje podršku i odaje poštovanje krvnicima Ratku Mladiću i Radovanu Karadžiću, poput Dveri, već i protivnici režima Aleksandra Vučića, koji sebe nazivaju antinacionalističkom i, takozvanom, građanskom opcijom.

Taj virus lidera Pokreta slobodnih građana Sergeja Trifunovića da mijenja stavove kada je riječ o žrtvama i njihovim porodicama – nije bilo genocida, bilo je genocida – nacionalista sam, nisam nacionalista – i tome sličnih dihotomija, uz konstantno izražavanje sklonosti i razumijevanja prema stavovima lidera pokreta Dveri, Boška Obradovića, po ekstremizmu, ravnih sa onima koje ispoljava Srpska radikalna stranka, a sa ciljem pomoći režimu diktatora Aleksandra Vučića, zahvatio je, čini se na onom snimku, gotovo sve ljude u njegovoj političkoj organizaciji.

Stoga, ne bi bilo iznenađujuće, kao što nije iznenađujuće ništa u vezi sa javnim nastupima i političkim i društvenim izražajem Sergeja Trifunovića, da se Pokret slobodnih građana, ukoliko pređe cenzus i uđe u parlament, zalaže, naznačimo – najiskrenije – za politiku kontinuiteta razaranja društva kroz nacionalizam i podsmijeh građanima drugačije nacionalnosti, vjere i ostalih opredjeljenja, koje zalaze u oblast intimnog, a uveliko zloupotrebljavanog, kao povod za diskriminaciju.

Ili bar dan, dva, do sljedeće prilike…

Kada je riječ o najnovijem duhovitom istupu ili vrlo ozbiljnom gafu PSG, slijedi citat iz četvrtog stava Instrukcija Draže Mihailovića od 20. decembra 1941. komandantu četničkih odreda u Crnoj Gori i komandantu limskih četničkih odreda o organizaciji, ciljevima u upotrebi četničkih odreda: Čišćenje državne teritorije od svih narodnih manjina i nenacionalnih elemenata.

Zvuči poznato, podsjeća na noviju srpsku historiju? Porodice žrtava genocida i ostalih zločina iz ratova devedesetih su još žive, kao i oni koji su poslati u rat da to sprovedu, prestrašeni i teško izmanipulisani, a ovdašnja politička vlast je bila u prvim redovima kao ratno profiterska.

Pa, sretan izbor i sretan bojkot.