Za Faktor je pojasnila uzroke ovakvog stanja.

- To je generalni opis stanja u malim mjestima gdje je zbog masovnog odlaska stanovnika postalo gotovo nemoguće naći radnika. Nisam mislila ni na jednu konkretnu kompaniju iako imamo primjera malih trgovina koje usljed stalne promjene radnika ne mogu funkcionisati. Srednje i velike kompanije uspijevaju amortizovati manjak radnika ali i to postaje sve teže posebno što stalna promjena radnika zahtijeva ulaganja u smislu obuke i to postaje preskupo, posebno kad znate da obučavate radnika privremeno što je slučaj upravo u tim pograničnim mjestima. STBiH svakodnevno ima od 3 do 5 intervencija za radnike koji odlaze iz BiH i trebaju savjet ili instrukcije u vezi s otkaznim rokom, odmorom i sl. pravima – pojašnjava Ferhatović-Beširović.

Razlozi su, ističe ona, politička nestabilnost, izostanak bilo kakvog vidljivog ekonomskog napretka, ali i nemogućnost preživljavanja u BiH.

- Radnici više ne žele raditi za 500 KM posebno ako imaju šansu da negdje vani rade za najmanje pet puta veću plaću sa prosječno skoro pa istim troškovima života – naglašava Ferhatović-Beširović.

VEZANI TEKST - Mersiha Ferhatović-Beširović: Poslodavci u BiH zatvaraju radnje jer ne mogu naći radnike 

Na pitanje da li dolazi vrijeme kada će se morati više cijeniti radnik u BiH, odgovara da su "poslodavci svjesni da sve to diktira promjenu kapitala prema radnicima".

- To je već vidljivo na terenu, prosječna plaća u trgovini je dostigla nivo od 740 KM, ali to još ne znači da su uvjeti rada u ovom sektoru dobri. Još postoji jako puno kompanija koje plaćaju mizerne plaće svojim radnicima od 406 KM. Prema informacijama koje smo dobili od samih poslodavaca, u ovom sektoru djeluju i takve kompanije koje od svojih radnika traže da potpišu prijem npr. naknade za topli obrok, a naknadu uopće ni ne dobiju.

Mi takvih prijava nismo imali, ali upravo zato što se to dešava na terenu naša zajednička inicijativa kao sindikata i naših partnera poslodavaca je da se naknada za topli obrok mora isplaćivati na tekući račun radnika, a ne u gotovini. Uvjeti se mjenjaju, ali oni još nisu ni blizu na nivou koji će garantirati poštovanje za radnike. Cijenu za ovo plaćaju podjednako i radnici i poslodavci. Prvi jer su prisiljeni egzistenciju tražiti negdje drugo, a drugi jer ne mogu naći ne kvalitetnu nego gotovo nikakvu radnu snagu na koju dugoročno mogu računati – zaključila je Ferhatović-Beširović.