Ovo mjesto je pod zaštitom UNESCO-a, a priča o ovim neobičnim vratima počela je u 18. vijeku jer su svećenici koji su u njemu boravili voljeli dosta da jedu i uživali su u hrani.

Nakon što su nadležni primijetili da stanovnici samostana dobijaju na težini više nego što je "normalno", uvedeno je pravilo da se dnevni obroci poslužuju u kuhinji samostana, a do nje se dolazilo kroz ova uska vrata.

Oko dva metra visoka, a samo 32 centimetra široka vrata su služila kao smjernica za dijetu te svi oni koji nisu mogli da prođu kroz njih morali su da mršaju kako bi mogli ponovo ručati.