{$galerijaFotografija}

Diyab je u zračnom napadu koje su režimske snage izvele 2014. godine na Khan Shaykhun, u Idlibu, izgubio obje ruke i jedno oko. Istakao je kako je nakon intenzivnog procesa rehabilitacije i podrške porodice ponovo počeo hodati. Ipak, s obzirom na to da nema ruku već osam godina ne može ništa uraditi sam.

Diyab je oženjen i otac petero djece, a nakon što su intenzivirani napadi na sjeveru grada, porodica je izbjegla u kamp u mjestu Harbabus. Djeca i prijatelji mu pomažu u obavljanju svakodnevnih poslova, a preživljavaju zahvaljujući humanitarnoj pomoći.

Rehabilitacija u Turskoj

- Tog dana kada je izveden napad, braća s porodicom su nam došla u posjetu. Svi su lakše ranjeni. I u mom tijelu su ostali ostaci gelera - kazao je Diyab.

Istakao je kako zbog posljedica napada nije mogao ni hodati, zbog čega je određeni vremenski period proveo na rehabilitaciji u Turskoj.

Nakon toga se vratio u svoj rodni grad. Ispričao je o teškom životnom periodu koji je uslijedio.

- Nikako se nisam mogao osloboditi misli da sam izgubio obje ruke. Stalno sam se pitao da li su ljekari odabrali lakšu metodu i odsjekli mi ih? Tada sam na YouTube tokom potrage za protezom pronašao video operacije u medicinskom centru. Jedna ruka je bila odsječena iz ramena, a druga od lakta. Tijelo mi je bilo prekriveno krvlju. Nisam se mogao prepoznati. Pitao sam braću da potvrdim. Ipak, nakon što sam pogledao video, psihički mi je bilo lakše, jer sam shvatio da su ljekari učinili sve što su mogli - kazao je Diyab.

Telefon koristi uz pomoć nosa

Zahvaljujući podršci braće ponovo je uspio hodati.

- Navikao sam se na situaciju u kojoj se nalazim, ali mi trebaju proteze za ruke. Dan provodim učeći Kur'an i slušajući predavanja. Telefon koristim uz pomoć nosa. I stranice Kur'ana okrećem nosem. Da nam Allah podari da budemo od strpljivih. Želim se vratiti kući i nastaviti s ostatkom života. Da nas Allah spasi Assadovog režima - kazao je Diyab.