Iako je Sunce simbol života, stimulira lučenje hormona sreće ili serotonina, te u ljudima izaziva radost i dobro raspoloženje, ipak sa jakom sunčevom svjetlošću treba biti oprezan.

Sunce je ujedno i izvor opasnog ultraljubičastog zračenja koje, u slučaju veće izloženosti, može biti itekako štetno po zdravlje čovjeka.

Postoje tri vrste ultraljubičastog zračenja različite talasne dužine - UV zrake A, B i C, a posljednje se smatraju i najopasnijim za oči.

Jasmina Alajbegović-Halimić 

Nestankom ozonskog omotača koji inače, upija ovu vrstu zračenja i stvaranjem tzv. "ozonskih rupa", više smo izloženi njegovom opasnom djelovanju.

Posebno su osjetljivi očno sočivo i žuta mrlja mrežnice

Izloženost je veća na većim nadmorskim visinama, te u predjelima sa više vodene površine, pijeska...

Koža i oči najviše su skloni promjenama koje nastaju djelovanjem sunčeve svjetlosti.

Oči su jako izložene djelovanju UV zračenja, i to ne samo u smislu jake svjetlosti, a ugrožene su sve strukture oka - spojnica, rožnica, očno sočivo i mrežnica.

Posebno su osjetljivi očno sočivo i žuta mrlja mrežnice, kao tačka najjasnijeg vida kod čovjeka.

Čak i plavo svjetlo kratke talasne dužine ima štetan učinak na žutu mrlju, u smislu nastanka nepovratnih degenerativnih promjena, a ubrzava i razvoj zamućenja očnog sočiva ili nastanak katarakte (zamućenje prirodnog sočiva u oku koje napreduje postepeno i dovodi do gubitka vida).

Čak i samo direktno gledanje u Sunce, može izazvati oštećenja žute mrlje oka.

Koje sunčane naočale, kakve kapi za oči

Kada su u pitanju oči, korisno je nositi sunčane naočale koje imaju zaštitni UV filter, naročito osobe koje već nose dioptrijske naočale, te oni koji provode više vremena na otvorenom, kao što su sportisti i radnici na građevini.

Kvalitetne sunčane naočale trebalo bi uzimati u specijaliziranim optikama i sportskim radnjama koje mogu dati garanciju za dobru UV zaštitu.

Sunčane naočale biraju se prema obliku, vrsti materijala, boji i zatamnjenju.

Obično je bolje izabrati veći okvir jer pruža zaštitu oka sa strane sa staklima izrađenim od kvalitetne optičke plastike ili polikarbonata.

Tamnija stakla više štite od bljeska sunčeve svjetlosti, iako jako tamna stakla nisu preporučljiva za vožnju, s obzorim da smanjuju moć opažanja, primjera radi, na ulazu u tunele i manje osvijetljene prostore.

Obojena stakla, kao što su žuta boja, najugodnija su za vožnju, jer omogućavaju bolje zapažanje i bolji kontrast.

Stakla mogu biti i fotoosjetljiva sa automatskim prilagođavanjem količini svjetlosti, a posebno su kvalitetna polarizacijska stakla, s obzirom da pružaju potpunu UV zaštitu.

Antirefleksna stakla također, su dobra kod jače sunčeve svjetlosti i ako se bavite sportovima na vodi.

Odrasli često misle da djeci ne trebaju sunčane naočale, što je potpuno pogrešno. Njima trebaju možda i više, s obzirom da su strukture oka kod djece još nerazvijene i manje otporne.

Osobe koje nose kontaktne leće, trebale bi koristiti one sa UV zaštitom, a istovremeno redovno stavljati kapi za vlaženje očiju. Postoji čitava lepeza takvih kapi, a najbolje je izabrati one bez konzervansa i koje stabiliziraju suzni film.

Mala djeca, posebno bebe, kao i starije osobe, ne bi trebale izlaziti vani u periodu od 10 do 16 sati, i ne izlagati se direktnom djelovanju sunčeve svjetlosti.