Do prije godinu dana, svako dijete po rođenju je imalo pravo na jednokratnu pomoć u iznosu od 400 maraka, a od oktobra 2017., kada je krenula primjena Zakona u Hercegovačko-neretvanskom kantonu, 90 posto nezaposlenih žena, po njihovim tvrdnjama, je izgubilo sva prava, a i onih deset posto, od novca koji dobiju, ne mogu pokriti ni troškove pelena.

- Na zavodu za zapošljavanje HNK sam od završetka studija, 10-ak godina. Pravo na jednokratnu pomoć za opremu novorođenčeta, dodatak na dijete i novčanu potporu ženi-majci, koja nije u radnom odnosu, nisam dobila, jer mi muž radi i ukupan prihod po članu kućanstva nam prelazi iznos od 15% prosječne plaće, oko 128 maraka te imamo vozilo. Ovo je nehumano, ne mogu da se načudim nepravdi koja nam je nanesena.  Prava porodilja su ugroženija nego što su bila. Donosioci i kreatori Zakona su ovim pokazali da smo za njih nebitne, i mi i naša djeca. Zbog toga ne čudi što sve veći broj mladih napušta ovu zemlju - priča nam majka koja je nedavno dobila treće dijete.

Da je na vrlo jasan način Zakon napravio još veću diskriminaciju naspram nezaposlenih žena, smatra Mirjana Penava iz nevladine organizacije "Forma F", učesnica kampanje (Ne)diskriminaciji porodilja.

- Napravljen je još veći jaz između zaposlenih, posebno u javnom sektoru, u odnosu na nezaposlene. Njima zakon omogućava stopostotnu plaću godinu dana, a nezaposlene su sveli na kriterije za dobivanje dječjeg doplatka, što nikakve veze ne bi trebalo da ima. Nezaposlena majka je izgubila i onih 400 maraka jednokratne pomoći za novorođenče, što su sve majke prije donošenja Zakona imale. Sada samo one koje ispunjavaju uslove dobivaju tu pomoć. A da bi ispunili uslove, morate imati mizerna primanja i ne smijete imati automobil koji je danas potreba - ističe Penava.

Zahvaljujući ovom Zakonu, nastavlja Penava, majka i otac, ako su bez zaposlenja, a imaju neki izvor prihoda, tačnije, naslijeđenu zemlju, također gube pravo an pomoć. Podsjetila je na jedan primjer iz Hercegovine, gdje je majka aplicirala za dječiji doplatak, pa su joj u prosjek primanja uračunali i svekrvinu penziju, koja ih je primila da žive kod nje da ne bi bili podstanari. Zbog spomenute penzije, koju svakako nije u mogućnosti da im da na raspolaganje, prihod prelazi dvije marke po članu kućanstva, pa na doplatak može zaboraviti.

Pravo porodilja zaposlenih u privatnom sektoru svelo se na dobru volju poslodavca.

Majka, koja radi u privatnom sektoru dobiva 40 posto plaće tokom porodiljinog dopusta, a ako je u pitanju minimalna plata, to je oko 190 KM, što nije dovoljno ni za pelene. Mali je broj poslodavaca koji će u slučaju porodiljskog biti "dobre volje", pa povećati na 60 posto od plaće, ili pak više.

- Počeli su nam brojiti i pelene, koliko beba može pelena da potroši. Kašike nam broje, sada i pelene, pa to je strašno, i nema u sebi ništa ljudsko. Dječji doplatak iznosi 25 maraka, a kada se to razvrsta na mjesec, izađe po danu 90 feninga. Poređenja radi, jedan zastupnik u Kantonu dnevno zaradi preko 200 maraka - poručuje Penava.

Još nije dovoljno ispitan status samohranih majki, nezaposlenih samohranih majki, kao i slučajeva gdje ni jednan član porodice ne radi. Jedno je sigurno - od ujednačavanju prava porodilja nema ni govora.

- Ujednačavanje prava porodilja podrazumijeva da sredstva - ako su iz budžeta Kantona - budu ravnomjerno raspoređena. Budžetski korisnici, čija primanja se finansiraju sredstvima iz budžeta, odnosno korisnice, dobivaju 100 posto plaće, a nezaposlene porodilje iz tog istog budžeta ne mogu dobiti ništa.To je jedan nonsens. Riječ je o vrlo nepravednom zakonu, čija revizija je prijeko potrebna - naglašava Penava, dodavši da ni zahtjev, da se formira tijelo koje bi radilo monitoring primjene Zakona, nije prihvaćen, što govori dovoljno o namjerama zakonodavca.